Otišao je čovjek koji je spojio sport i domoljublje, predanost zajednici i ljubav prema obitelji. Damir Kuzmanić ostaje u trajnom sjećanju kao sportaš, djelatnik i branitelj, ali prije svega – kao plemenit i nesebičan čovjek.
Posljednji ispračaj bit će u ponedjeljak, 22. rujna 2025. na Katoličkom groblju Dubovac u 14 sati.
Iznenadna i prerana smrt Damira Kuzmanića (70) rastužila je njegovu obitelj, prijatelje i sve koji su ga poznavali. Otišao je sin proslavljenog trenera, odani suprug i otac, sportaš i atletski sudac, karataš, sportski djelatnik i dragovoljac Domovinskog rata.
U mladosti je svoje mjesto pronašao na atletskoj stazi, gdje je u disciplini 110 metara s preponama postizao najbolje rezultate. Jednako je predano i uspješno trenirao karate, sport koji ga je, uz atletiku, trajno obilježio. Nakon što je prestao s aktivnim bavljenjem sportom, nastavio je putem svoga oca Zdenka Kuzmanića, legendarnog karlovačkog atletskog trenera, uključivši se u rad Zbora atletskih sudaca. Kao starter na natjecanjima, Damir je godinama stajao uz atletske staze – od lokalnih i nacionalnih nadmetanja do međunarodnih priredbi. Sudjelovao je na Balkanskim igrama za juniore 1987., Kupu Europe „Bruno Zauli“ 1979. u Karlovcu, Mediteranskim igrama iste godine, Europskom prvenstvu u Splitu 1990., Univerzijadi 1987., Svjetskim vojnim igrama u Zagrebu 1999. te na Europskom juniorskom prvenstvu u Varaždinu 1989. godine.
Poseban trag ostavio je i u Karlovcu – osnivajući nakon Domovinskog rata Zbor atletskih sudaca, kojemu je godinama bio predsjednik i tajnik. Zahvaljujući njegovoj predanosti, očuvana je sudačka tradicija i u vremenu kada karlovačka atletika nije imala uvjeta za vlastita natjecanja.
No, Damir Kuzmanić nije bio samo sportski djelatnik. U najtežim trenucima za domovinu, bio je među onima koji su bez oklijevanja stali na prvu crtu obrane. Kao dragovoljac i pripadnik Policijske jedinice za specijalne namjene „Trn“, od prvih je dana sudjelovao u obrani Karlovca i šire okolice. Od listopada 1991. bio je zapovjednik 1. voda, a od veljače 1992. do rasformiranja postrojbe 8. svibnja iste godine – i zapovjednik cijele postrojbe. „Trn“ je držao položaje na prvim crtama bojišnice u Karlovcu, Pisarovini i Lasinji, a sudjelovao je u brojnim važnim akcijama, uključujući i borbe za vojarne JNA u Karlovcu, osiguranje ključnih objekata u gradu te osiguravanje prolaza konvoja.