Josip Joža Čačković rođen u, malo je reći, nezahvalnim vremenima — 1944. u Karlovcu na Vučjaku, a godinu kasnije nestao mu je otac jer je, kako sam kaže, bio nepodoban. Poslijeratni život s majkom, bakom i djedom bio je sve samo ne lagan
“I jednog je dana došel jedan gospodin koji me pardoniral da kad ću bit fraj”, priča kako su ga ‘vrbovali’ iz Dinama te dodaje da je morao odraditi vojni rok prije nego što će te sudbinske ’67. stići u klub te ga, zapravo, početi potiho mijenjati iznutra. Naravno, bio je omiljen među svim generacijama bivših igrača, ali njegova je ipak ona iz 1967. Dakako, radilo se o sjajnoj generaciji koja je osvojila Kup velesajamskih gradova, a njen je vođa bio Branko Zebec, genij koji je došao na početku sezone 1966./1967. te time započeo svoju uspješnu trenersku karijeru.
Bio je u reprezentaciji na Olimpijskim igrama 1980., kao i dvije godine kasnije na Svjetskom prvenstvu. Naravno, bio je to samo još jedan dokaz da je Joža uvijek bio čovjek od povjerenja, kao i ono kad je 1970. dobio poziv u Real Madrid, klub koji je oduvijek volio, ali u koji nije otišao jer se nije mogao dogovoriti s obitelji što mu je činiti. “Možda je tako trebalo biti…”, govorio je sporo i tiho.
Možda stvarno i jest, jer ako ništa drugo — ne bi se u tom slučaju svaki dan prisjećao svog Dinama…
Izvor: VL Foto: Privatna arhiva