Završila je još jedna Ljetna liga, manifestacija koja je odavno prerasla obični sportski događaj. Upravo zato njezin kraj, osim čestitki prvaku, traži i nekoliko ozbiljnih pitanja. Podatke i dio informacija o samoj završnici koristili smo iz izvještaja kolege Darka Lisca s Kaportala, kojem ovom prilikom zahvaljujemo.
Foto galerija / Kaportal / Igor Čepurkovski: https://kaportal.net.hr/galerije/1405391/finale-ljetne-kosarkaske-lige-u-sancu-foto-igor-cepurkovski/
Green bar Warriorsi pobjednici su ovogodišnje Ljetne lige. U finalu su sa 57:53 svladali Hollywood Cafe i tako preuzeli naslov od prošlogodišnjeg prvaka, dok je Novi centar u utakmici za treće mjesto bio bolji od Rakovca sa 69:62. Borna Latić iz redova pobjednika proglašen je MVP-em finala i cijele lige, Pavao Močnik bio je najbolji strijelac, Daniel Peris najbolji skakač, a Karlo Jakin najbolji asistent. Čestitke svima, a posebno Warriorsima na osvojenom naslovu.
No, kada se podvuče crta pod ovogodišnje izdanje, rezultat će ipak ostati tek jedan dio priče. Jer Ljetna liga već odavno nije samo ono što se događa na košarkaškom terenu. Postala je mjesto na koje se dolazi zbog utakmice, ali i zbog ljudi, atmosfere i druženja. I upravo je to najveća pobjeda posljednjih godina.
Od ugašene priče do jednog od gradskih događaja ljeta
Nije nikakva tajna da najveće zasluge za taj zaokret pripadaju Marku Novakoviću. Od natjecanja koje je prije nekoliko godina djelovalo kao da polako gubi smisao i publiku, napravio je ligu koja okuplja različite generacije. To nije mala stvar i zato bi bilo pogrešno cijelu ovogodišnju priču svesti na ono što se dogodilo u nekoliko posljednjih minuta finala.
Ali upravo zato što je Ljetna liga narasla, više se ne može organizirati isključivo na entuzijazmu jednog čovjeka i dobroj vjeri da će sve proći kako treba. Kada imate velik broj gledatelja, djecu koja žele biti dio svega što se događa, sve veći interes i natjecanje koje je postalo prepoznatljivo, onda morate imati i organizaciju koja može pratiti taj rast. To se ove godine možda najviše vidjelo u dvije stvari. Prva je stalni ulazak djece na teren tijekom prekida, ali i njihovo zadržavanje uz sam teren dok utakmica traje. Ali, dovoljno je malo nepažnje da se lijepa priča pretvori u vrlo ozbiljan problem. Odgovornost je prvenstveno na roditeljima, no organizator takvu situaciju također mora držati pod kontrolom.
Finale pokazalo da neke stvari više ne smiju prolaziti
Druga stvar dogodila se u samom finalu i puno je neugodnija.
Pred sam kraj utakmice dogodio se nepotrebno grub prekršaj Penića nad Latićem, u trenutku kada je pitanje pobjednika praktički već bilo riješeno. Takve stvari teško je opravdati bilo kakvom pričom o nervozi, emocijama ili važnosti utakmice. Pogotovo kada se zna da je slična situacija s istim igračem postojala i u prošlogodišnjem finalu, bez ozbiljnije reakcije. Još gore uslijedilo je nakon toga. Jedan gledatelj ušao je na teren i fizički napao Penića. Tu više nema govora o sportskom rivalstvu, nervozi ili atmosferi. Gledatelj nema što fizički napadati igrača, bez obzira na to što se dogodilo prije toga.
U cijeloj toj priči treba pohvaliti igrače obje momčadi. U situaciji koja je vrlo lako mogla otići u potpuno drugom smjeru, upravo su oni smirivali situaciju i spriječili da se finale pretvori u nešto puno gore. Takva reakcija možda je i najbolja slika onoga što Ljetna liga zapravo jest i kakva bi trebala biti.
Ali činjenica da je gledatelj nakon fizičkog napada mogao jednostavno nastaviti sjediti na tribinama nije nešto preko čega treba prijeći. Neovisno o tome tko je kome prijatelj, rođak, kum ili član obitelji, pravila moraju vrijediti jednako za sve. Ako se takve stvari počnu tolerirati zato što „znamo tko je čovjek“ ili zato što su nekoga ponijele emocije, samo je pitanje vremena kada će se dogoditi nešto ozbiljnije.
I vrijeme je poslalo svoju poruku
Ljetna liga je možda dosad mogla funkcionirati na spontanosti. Od ove razine nadalje to više nije dovoljno.
Finale je dodatno otežala i velika vlaga pa bi za buduća izdanja možda trebalo razmisliti i o terminu održavanja. Teško je danas reći kakvo će vrijeme biti sljedeće godine, ali rujan ipak nosi veći rizik od kiše, vlage i nestabilnih uvjeta nego raniji dio ljeta. Ako se već razmišlja o tome kako Ljetnu ligu podići na još višu razinu, onda i takve stvari trebaju biti dio razgovora. Kao i pitanje sigurnosti gledatelja, djece uz teren, igrača i svih ostalih koji sudjeluju u događaju.
Činjenica je da se Ljetna liga više ne može promatrati kao malo kvartovsko natjecanje. Ona je postala gradski događaj. A kada nešto postane gradski događaj, onda uz entuzijazam dolazi i odgovornost. Zato ovogodišnju Ljetnu ligu ne treba završiti kritikama. Treba je završiti čestitkom Warriorsima, pohvalom svim ekipama i igračima, ali i zahvalom Marku Novakoviću i svima koji su sudjelovali u tome da košarka ponovno dobije ovakav prostor u gradu. I upravo zato treba biti iskren oko onoga što nije bilo dobro. Najbolji način da se sačuva ono što je dobro jest da se na vrijeme popravi ono što ne valja.
Warriorsi su uzeli naslov, ali pravi posao za Ljetnu ligu počinje nakon završnog zvižduka – kako bi iduće godine bila još bolja, sigurnija i organiziranija, a da pritom ne izgubi ono zbog čega je ljudi danas toliko vole. A to je, ipak, najvažnije.
Foto: Igor Čepurkovski / Kaportal