Ima fotografija koje su puno više od fotografija. Na njima nisu samo ljudi i neka davna vremena, nego čitav jedan život, jedna priča i jedno vrijeme koje je prošlo, ali nije zaboravljeno.
Fotografija koja čuva cijelu jednu epohu
Dario Smojver poslao nam je upravo jednu takvu fotografiju. Krajem sedamdesetih ili početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća snimio ju je njegov otac Frane Smojver, dugogodišnji dopisnik Večernjeg lista iz Karlovca.
Mjesto radnje – klupske prostorije Veslačkog kluba Korana na Dubovcu. A na fotografiji – gotovo cijela jedna epoha karlovačkog veslanja. Ljudi koji su tih godina bili Korana. Ljudi koji su živjeli za klub, za čamac, za veslanje i za one trenutke kada se na dva, četiri ili osam vesala osvajalo nešto više od medalje – ponos svoga grada i svoga kluba.
Ljudi koji su živjeli za Koranu
Na fotografiji, slijeva stoje: dugogodišnja blagajnica i žena koja je držala tri ćoška u klubu Danica Vučinić, jedan od najistaknutijih predsjednika u povijesti kluba Aleksandar Miculinić – Mico te Velimir Katušin, veslač Željko Cipčić, danas istaknuti fizioterapeut u Zagrebu, tadašnji trener Juraj Željeznjak, čovjek koji je kroz svoje ruke proveo i stvorio generacije uspješnih veslača Korane, Marijan Kovačić – Ringo, koji je u dvojcu s Krunoslavom Jankovićem ostvario najveći uspjeh kluba u toj disciplini, veslač Dražen Kosanović te najdugovječniji i mnogima najomiljeniji član kluba i uprave – nezaboravni Andrija Žnidaršić – Jandra.
Sjede, slijeva: jedan od najuspješnijih karlovačkih veslača, najbolji sportaš Karlovca, istaknuti predsjednik kluba, a još istaknutiji i bolji liječnik – dr. Davorin Katušin – Mika, član posade četverca Boris Škrtić, Albina Šimecki, kći jednog od najistaknutijih veslača Korane, ali i predsjednika kluba, rukometaša i rukometnog suca Zlatka Šimeckog, legenda kluba Želimir Nejak te Sanja Maradin, veslačica koja je s Albinom Šimecki nastupala u dvojcu.
Kad se klub živio, a ne samo vodio
Kad danas pogledamo ovu fotografiju, čovjek se ne može oteti dojmu koliko je u tim ljudima bilo znanja, iskustva, entuzijazma i, prije svega, ljubavi prema klubu. Nisu tada ljudi dolazili u klub samo zbog funkcije ili zbog toga da se negdje upiše njihovo ime. Klub se živio. U njemu se ostajalo desetljećima. Iza sebe se ostavljalo nešto što će preuzeti i nastaviti neke nove generacije.
Zato ovakve fotografije vrijedi čuvati i ponovno pokazivati. One nas podsjećaju da je Korana imala svoje velike dane, svoje ljude i svoje sportske junake. I da se povijest jednog kluba ne piše samo rezultatima i medaljama, već i imenima ljudi koji su svakoga dana otvarali njegova vrata, trenirali, veslali, vodili ga i čuvali.
A kad danas pogledamo gdje je VK Korana kadrovski i upravljački, teško je ne osjetiti žal za tim vremenima i ljudima koji su znali što klub znači – ljudima koji su za Koranu živjeli, stvarali je i ostavljali iza sebe nešto što je vrijedilo sačuvati i nastaviti.
Foto: Frane Smojver