Dok se Sandro Obranović vraća u Karlovac s vizijom stvaranja novog rukometnog uspjeha, malo tko zna da su on i brat Andrej sportski put naslijedili od majke Đurđe, nekadašnje igračice Jugoturbine koje su kasnije igrala u dresu RK Dubovca
Nije Karlovac dobio samo povratnika iz europskog rukometa. Dobio je natrag dio svoje rukometne obitelji. Sandro Obranović vratio se kući s jasnom vizijom – pomoći Dubovac Gazi, vratiti karlovačku djecu u hrvatsku reprezentaciju i ponovno probuditi rukometni ponos grada.
No, iza te priče krije se jedna zanimljiva činjenica koju malo tko zna. Sandro i njegov brat Andrej nisu slučajno postali vrhunski rukometaši. Obojica su izrasli u obitelji u kojoj je rukomet bio način života, jer je i njihova majka Đurđa nekada uspješno nosila dres Rukometnog kluba Dubovac.
Danas se priča na simboličan način zatvara. Sandro se vraća u klub iz kojeg potječu obiteljski korijeni, otvoreno govori kako jedva čeka da se jednog dana vrati i Andrej, a zajednička želja svih je da RK Dubovac Gaza nastavi svoj uspon i da Karlovac ponovno postane grad koji stvara reprezentativce.
Možda upravo u toj obiteljskoj priči leži odgovor zašto Sandro toliko često ponavlja da se vratio jer voli svoj grad i svoje ljude. Jer, rukomet za Obranoviće nikada nije bio samo sport – on je dio obiteljskog nasljeđa.
Na glavnoj fotografiji ženska ekipa RK Jugoturbina (kasnije RK Dubovac)
Gornji red slijeva; Đurđa Banda (Obranović) i sestre Stić – Jasminka i Dijana.
Srednji red; Sunčica Milinović, Divna Gregurević, Natalija Krnjajić i krajnji desno otac Renate Hudak,
Donja klupa; Svjetlana Celinšćak, Svetlana Rebić, Renata Hudak (Marić) i Milena Basara.
Zadnji leži: Irena Berša (Tihi).
Foto: Privatna arhiva
