Nakon što je hrvatska U-20 reprezentacija završila tek na 16. mjestu Europskog prvenstva, jedan od najtrofejnijih hrvatskih rukometnih trenera Lino Červar poručio je:
„Maskiramo stvari i sve je lošije.“
Govoreći o stanju hrvatskog rukometa, Červar upozorava da se premalo ulaže u stručni rad s mladima, da metodika rada zaostaje za europskim trendovima i da rezultati godinama prikrivaju stvarno stanje.
Njegove riječi otvaraju i jedno lokalno pitanje – gdje je danas Karlovac?
Grad koji je desetljećima bio prepoznatljiv po stvaranju kvalitetnih rukometaša posljednjih godina nema svoje predstavnike u kadetskim i juniorskim reprezentacijama Hrvatske. Nekada je bilo gotovo nezamislivo da Karlovac nema barem jednog reprezentativca u mlađim uzrastima, a danas je to postala stvarnost.
Zanimljivo je pritom da Karlovac ima izbornika jedne od mlađih hrvatskih reprezentacija. Trener seniorske momčadi HRK Karlovac, Dinko Đanković, vodi jednu od nacionalnih selekcija, što potvrđuje da stručnog potencijala ima. No istodobno se nameće pitanje zašto iz karlovačkih klubova već godinama ne dolaze igrači koji konkuriraju za reprezentativni dres.
Je li problem u metodici rada u rukometnim školama? U razvoju igrača? Organizaciji klubova? Edukaciji trenera? Ili u nečemu sasvim drugom?
Červar tvrdi da se budućnost hrvatskog rukometa stvara isključivo kvalitetnim radom s mladima. Ako je to točno, onda bi i Karlovac trebao otvoriti ozbiljnu raspravu o tome kako ponovno stvoriti generacije koje će nositi hrvatski dres.
Jer talent u Karlovcu sigurno nije nestao. Pitanje je razvija li se na pravi način.
Može li se Karlovac vratiti na stare staze uspjeha? Što bi trebalo promijeniti u radu rukometnih škola i klubova kako bi grad ponovno imao svoje mjesto u hrvatskim reprezentacijama?
Foto: Cropix