Golden Kids u Zagrebu nije bio tek turnir za rezultat, nego ogledalo u kojem se vidi koliko možeš, koliko još moraš i koliko vrijedi kad ostaneš zajedno – i kad pobjeđuješ i kad ti malo nedostaje daha
Završen je međunarodni turnir Golden Kids u Zagrebu. Sedam utakmica u nekoliko dana – onih pravih, u kojima nema skrivanja, u kojima svaka minuta traži i glavu i srce. U-15 ekipa prošla je kroz turnir kako se prolazi kroz ozbiljno sportsko iskustvo: s udarcima, s uzletima, s onim sitnim nijansama koje na kraju odluče hoće lišće pasti na tvoju ili tuđu stranu.
Otvorilo je protiv Barcelone – poraz koji nije bio kraj, nego početak priče. Drugog dana stigla je ravnoteža: pobjeda protiv Dinama i poraz od Zadra, kao podsjetnik da turniri ne priznaju stalnost, nego traže prilagodbu iz sata u sat. Treći dan donio je ono zbog čega se trenira – dvije pobjede, protiv reprezentacije Turske i austrijskog Bärnbacha. A onda završnica: remi s Veszprémom i još jednom pobjedom protiv Turske, za peto mjesto koje na papiru možda nije vrh, ali u stvarnosti nosi težinu puno veću od broja.
Jer ovakvi turniri ne mjere se samo plasmanom.
- Moram pohvaliti svoju ekipu i jako sam ponosan na njih. Odigrali su sve utakmice na vrhunskom nivou, pokazali su da su prava ekipa. Zadovoljan sam njihovom igrom, posebno zalaganjem na terenu. Odlučivale su nijanse, mogli smo neke utakmice i pobijediti, ali nam je malo falilo snage i mirnoće. Sve u svemu, čestitke dečkima, rekao je trener Goran Ivković, u rečenicama koje možda najbolje opisuju gdje se ova momčad trenutno nalazi – na granici između „dobro“ i „još bolje“.
Posebno je izdvojio i ono što se ne vidi u statistici.
- Želim pohvaliti i Mateja Prpića koji je ozlijeđen i cijeli turnir je proveo s nama kao potpora, što nam jako puno znači. Dečki su se lavovski borili, nažalost mogao je biti malo bolji rezultat, ali i ovo je veliki uspjeh za nas igrati s ovakvim ekipama. Sad vidimo da se sa svima možemo nositi i igrati. Ovakav turnir nam je trebao, s jakim protivnicima. I želim zahvaliti roditeljima koji su nam bili podrška kroz cijeli turnir.
I tu negdje leži prava vrijednost ove zagrebačke priče – u spoznaji da razlika postoji, ali nije nedostižna. Da snaga nije samo u rezultatu, nego i u tome tko ostaje uz tebe kad ne ide savršeno. I da se momčad ne gradi samo pobjedama, nego i načinom na koji podnosi poraze.
Ekipa je na zasluženom odmoru. Kratko će trajati, kao i uvijek. Već nakon toga slijedi povratak u ritam – treninzi, pa ligaške utakmice u Karlovcu protiv Kozale i Zameta.
Turnir u Zagrebu ostat će iza njih. Ali ono što su tamo naučili – to tek dolazi na naplatu.
