Od poratnog betona do NBA zvijezda i „Željine tvrđave“ u prvoligaškim danima …
Postoje sportska mjesta koja nisu samo infrastruktura, nego živa memorija grada. Košarkaško igralište u Šancu jedno je od takvih. Ove godine navršava se 75 godina od njegove izgradnje i otvorenja, davne 1951. godine, u vremenu kada se sport u Karlovcu stvarao entuzijazmom, a snovi su se gradili na betonu.
Šanac nije bio samo igralište. Bio je škola i pozornica, mjesto gdje se učilo driblati i dijeliti teren, igrati do mraka i ostajati još malo. Tamo su rasle prve karlovačke košarkaške generacije, bez reflektora i tribina, ali s publikom koja je znala cijeniti igru.
U povijest Šanca upisan je i događaj koji je nadilazio lokalne okvire – gostovanje američkih košarkaša, susret s reprezentativnom vrstom Hrvatske, trenutak u kojem se činilo da se svijet košarke spojio na tom betonu. Igralište nastalo iz skromnih poratnih potreba grada tada je postalo međunarodna pozornica, dokaz da Šanac nije bio periferija, nego središte.
No Šanac je imao i svoju natjecateljsku, gotovo mitsku dimenziju. U prvoligaškim danima, kada je Željezničar nastupao u Prvoj jugoslavenskoj košarkaškoj ligi, igralište je slovilo kao tvrđava. Malo je tko iz Karlovca odlazio s lakim bodovima. Beton Šanca, blizina publike i karakter domaće momčadi činili su ga jednim od najneugodnijih gostovanja u ligi.
Generacije su se smjenjivale, ritam je ostajao isti – lopta o beton, koš pod otvorenim nebom, ljeto koje traje malo dulje jer se igra “još jedna”. Mnogi su odavde krenuli prema dvoranama i velikim utakmicama, ali još ih je više ostalo vjerno Šancu cijeli život.
Sedamdeset i pet godina kasnije, košarkaško igralište u Šancu stoji kao podsjetnik da sport ne počinje u dvorani, nego na otvorenom – ondje gdje se gradi karakter. A činjenica da su pod tim koševima igrali i NBA košarkaši, te da je Šanac bio tvrđava prvoligaškog Željezničara, potvrđuje koliko je daleko stigla jedna karlovačka priča započeta 1951. godine.
Foto: Kafotka