U 79. godini života otišao je čovjek koji je spojio Šanac s američkim sveučilištima i NBA parketima, ostavivši dubok i trajan trag u karlovačkoj i hrvatskoj košarci
U 79. godini života preminuo je Slobodan Krivokuća – Rodo, istaknuti karlovački košarkaš, trener i sportski djelatnik koji je obilježio jedno posebno poglavlje lokalne, ali i međunarodne košarkaške priče. Rijetki su oni koji su, poput Krivokuće, uspjeli spojiti prašinu košarkaškog Šanca s blještavilom američkih sveučilišta i dvorana NBA lige. Upravo je on bio jedan od onih tihih, ali presudnih ljudi koji su Karlovac upisali na kartu svjetske košarke.
Rođen 1947. godine, svoju je igračku karijeru gradio u dresovima Željezničara i Karlovca ’67, a košarkaški put odveo ga je i do prvoligaškog „Kvarnera“. Bio je igrač profinjene tehnike i razumijevanja igre, no njegov stvarni doprinos košarci tek je slijedio nakon igračke karijere.
Dok su mnogi ostajali vezani uz lokalne okvire, Krivokuća je otvarao vrata svijeta. U tišini je stvarao kontakte i prilike, gradeći reputaciju pouzdanog čovjeka u košarkaškom menadžmentu i skautingu, oslonjenog na iskustva s američkih sveučilišta i povjerenje koje je godinama stjecao. Posebno će ostati zapamćena američka turneja 1984. godine, kada je jedan karlovački četvrtoligaš, njegovom zaslugom, zaigrao protiv uglednih NCAA sveučilišta. Bio je to pothvat koji je nadilazio sportske okvire. Tada je priliku dao i mladom Dini Rađi, nagovijestivši njegov kasniji veliki put.
U njegovoj bogatoj biografiji posebno mjesto zauzima i prijateljstvo s legendarnim Oscarom Robertsonom, jednim od najvećih igrača u povijesti NBA lige, koji je tom prilikom bio domaćin Karlovčanima i dijelio klupu s Krivokućom – prizor vrijedan svjetske pažnje.
Nakon trenerske karijere ostao je uz sport, posvetivši se sportskoj medicini i oporavku sportaša, ali i zadržavši kritički pogled na stanje u karlovačkoj košarci.
Dobitnik brojnih priznanja, Slobodan Krivokuća – Rodo ostat će zapamćen kao skroman i nenametljiv sportski diplomat, čovjek koji je iz Karlovca povlačio poteze koji su spajali kontinente.
Njegov odlazak ostavlja prazninu, ali i trajno sjećanje na čovjeka koji je znao sanjati – i te snove pretvarati u stvarnost.