Dok se u metropoli otvara interaktivni prostor nacionalne sportske memorije, Karlovac – grad bogate i rasute sportske povijesti – još uvijek nema mjesto koje bi je trajno čuvalo od zaborava.
Zagreb je 27. siječnja 2026. otvorio prvi stalni hrvatski muzej sporta u svom novom i potpuno obnovljenom prostoru, na dvije etaže i više od 500 četvornih metara u strogom središtu Zagreba, kojim podsjeća na povijest, razvoj i najveće uspjehe hrvatskog sporta tijekom više od 150 godina.
Na dvije etaže posjetitelji će moći razgledati više od tisuću izložaka, dok se u fundusu čuva gotovo pola milijuna predmeta. Većinu građe donirali su hrvatski sportaši, a muzej je zamišljen kao suvremen, interaktivan prostor otvoren svima – ne samo zaljubljenicima u sport, nego i onima koji žele razumjeti njegovu ulogu u kulturi i identitetu zemlje. Stalni postav podijeljen je u dva dijela: jedan donosi priče o najvećim uspjesima hrvatskog sporta, drugi prati njegov povijesni razvoj.
Među onima koji su u tu povijest doslovno upisali i dio sebe je i proslavljeni veslač Valent Sinković, koji je muzeju donirao svoj kombinezon iz Pariza.
- Čast mi je da sam mogao nešto ostaviti za muzej. Ovo je velika vrijednost za sport i kulturu, a biti dio toga je velika čast. Donirao sam svoj kombinezon iz Pariza, s legendarne finalne utrke – rekao je Sinković.
Dio građe za filmove ustupili su HRT i Hrvatska kinoteka, dok je Hrvatska izvještajna novinska agencija (HINA) ustupila velik broj fotografija sportašica i sportaša. Posebnu vrijednost Muzeju daju donacije više od stotinu vrhunskih sportaša, sportskih djelatnika i institucija.
I dok Zagreb dobiva prostor koji čuva i interpretira nacionalnu sportsku memoriju, nameće se pitanje: što čeka Karlovac?
Ideja o osnivanju muzeja sporta u Karlovcu nije nova. Pokrenuta je još prošle godine i, zapravo, nameće se sama od sebe. Karlovac je grad koji mora imati reprezentativni prostor – muzej, memorijalni centar ili barem stalni postav – posvećen vlastitoj sportskoj povijesti. A nema ga. Prijeti nam zaborav, tim veći što materijala koji svjedoče o vrijednosti i kontinuitetu karlovačkog sporta sve je manje.
Vrijedi pritom pohvaliti inicijativu uređenja hodnika na prvom katu Školske sportske dvorane, gdje su fotografijama ispunjeni prolazi i zidovi koji danas doslovno pričaju povijest sporta. No koliko god bila vrijedna, ta je inicijativa tek fragment, a ne sustavno rješenje.
Muzej sporta grada Karlovca – ili Karlovačke županije – mogao bi objediniti građu iz bogate sportske prošlosti koja se danas nalazi u privatnim zbirkama bivših i sadašnjih sportaša, sportskih djelatnika i građana. Nažalost, dobar dio te građe već je nepovratno nestao.
Švegarove knjige, ali i druga sportska publicistika o povijesti karlovačkog sporta, kao i najavljena knjiga o Velikanima sporta Karlovačke županije, koja bi svjetlo dana trebala ugledati u prvoj polovici ove godine, mogle bi biti poticaj za ozbiljniju inicijativu – barem za početak u privremenom prostoru, dok se ne pronađe trajno rješenje.
Jer ako Zagreb može otvoriti muzej nacionalnog sporta, Karlovac bi barem trebao pronaći način da sačuva vlastitu sportsku dušu.
Foto: Gol.hr