Trener Igor Pamić ovim je susretom obilježio četiri godine neprekidnog vođenja karlovačke momčadi u svom drugom mandatu. Sve je počelo 9. listopada 2021. protiv Zagorca (3:3) u tadašnjoj Trećoj ligi Središte, a od tada su Karlovčani pod njegovim vodstvom napredovali za dva stupnja natjecanja.
Dvoboj s Cibalijom bio mu je 156. službeni susret u nizu – impresivan niz u vremenu kad treneri rijetko dožive i pola toga. Ipak, brojke ne govore sve. Pamićev kontinuitet, rijedak u današnjem nogometu, pretvorio se i u svojevrsnu komociju. Niti jedan karlovački trener prije njega nije imao takav kredit kod Uprave, niti toliku toleranciju na poraze i lošije razdoblje. Dugo se vjerovalo da je kontinuitet dovoljan da donese iskorak, ali sve češće se postavlja pitanje – gdje je taj iskorak?
Dio navijača već otvoreno izražava nezadovoljstvo, jer momčad ponekad djeluje bez ideje, bez energije i bez jasnog napretka. Opravdanja su se potrošila, a emocija koja je pratila Pamićev povratak polako blijedi. Četiri godine na klupi ne bi smjele biti samo dokaz odanosti, nego i odgovornosti.
Pamić je Karlovcu dao stabilnost – ali stabilnost bez ambicije lako postaje stagnacija. Ako se u sljedećim kolima ne pokaže prepoznatljiv rukopis, nova energija i konkretan rezultat, Uprava više neće imati opravdanja za šutnju. Povjerenje koje traje unedogled prestaje biti vrlina i postaje slabost. Možda je vrijeme da se klub zapita – treba li Karlovcu i dalje isti trener, ako momčad već neko vrijeme nije ista?
Foto: R. Fajt/Kaportal