Nogomet u Karlovcu ne može se pričati bez spomena prezimena Janjanin. Stariji brat, Željko, i mlađi, Rajko, rasli su uz mirise Kupe i zvukove lopte koja udara o asfalt, da bi kasnije, rame uz rame, činili prepoznatljiv Dinamov tandem. Obojicu je, kao i braću Cvetković, prepoznao i oblikovao Branko Čavlović – Čavlek, trener koji je znao vidjeti talent tamo gdje ga drugi još nisu znali prepoznati.
Željko je prve nogometne korake napravio u rodnom Karlovcu, a nogometni ga je put vodio u Dinamo, Zagreb, Napredak iz Kruševca, Rijeku i u austrijske klubove. Nakon što je završio igračku karijeru, ostao je uz nogomet, radeći kao trener u Austriji. U rodni kraj vratio se 2015. godine, u Gornje Dubrave, kući, k majci. Bio je više od bivšeg igrača – bio je duša veteranskog kluba, redovan na druženjima, uvijek s osmijehom i onim tihim humorom kakav imaju samo oni koji su prošli velike terene, ali nikad nisu zaboravili gdje su počeli.
Godine 2017., u 63. godini života, Karlovac je tiho ispratio Željka Janjanina.
Mlađi brat, Rajko Janjanin, danas je ponovno bliže svom Karlovcu. Od 2023. godine vodi junorsku momčad u Školi nogometa NK Karlovac 1919, gdje mladim igračima prenosi ono što nogomet jest – rad, disciplina i ljubav. Kaže da mu ni 50-ak kilometara od Gornjih Dubrava do stadiona na kojem piše „Čavlek“ nije nikakav problem: „Vrijedi svakog kilometra“, zna reći.
Rajkov nogometni put počeo je brzo i burno – za seniorsku momčad Karlovca debitirao je već sa 16 godina. Nakon samo godinu i pol dana u prvoj momčadi preselio je u Dinamo (1975. – 1979.), a potom u Crvenu zvezdu (1980. – 1985.). Nakon velikih domaćih terena, nogomet ga je odveo u Grčku, gdje je nosio dres OFI-ja s Krete i AEK-a, a kratko je zaigrao i za talijansku Goriziju.
Trenerski put odveo ga je još dublje u grčki nogomet. U Panathinaikosu je prošao gotovo sve – od pomoćnog trenera i rada u omladinskom pogonu do uloge skauta, jedino ne i glavnog trenera. Kratko je bio i na Bliskom istoku, u Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, gdje je, kao i uvijek, bio čovjek iza kulisa, onaj koji gradi momčad.
I zato, kad ga danas vidite na igralištu u Karlovcu, među kadetima, znajte da gledate čovjeka koji je nogomet živio na najvećim terenima, ali mu je povratak kući — na „Čavlek“, među svoje — najveća pobjeda.
Foto: Kafotka


