Selce ovih dana nije samo turistička meka nego i – rukometna baza! Naime, već 24. godinu zaredom Rukometni kamp Škole rukometa Karlovac napunio je Hostel Karlovac do posljednjeg kreveta, a more i sunce zamijenjeni su – znojem, loptom i smijehom. Glavni “krivac”? Miloš-Đani Đanković – trener, organizator, motivator, kuhar po potrebi (ako treba i omlet napravi), a ponekad i DJ na večernjim druženjima.
Kamp je i ove godine pun kao brod – čak 120 malih rukometašica i rukometaša u dva turnusa (8.–13.7. i 13.–20.7.), s tri treninga dnevno, pod budnim okom trenerske elite. Trči se, skače, puca i brani, a između svega – uživa se u moru, druženju i pokojoj partiji Uno karata (i tu ima suza, da znate).
All-star trenerski tim
U prvom tjednu djecu su brusili iskusni stručnjaci: Zlatko Grčić-Grco (otac rukometne dinastije), profesorica Radmila Rade, Dražen Keča, Petra Bačić (koja pogađa rašlje kad treba) i Danijel Grbačić – čovjek koji je u Đanijevoj školi od dana kada je Internet još pištao kod spajanja.
U drugom turnusu štafetu preuzimaju nove snage: Kristina-Kika Vuković, glavna igračica seniorki Škole rukometa, i Patricija Keča, golmanica koja brani kao hobotnica – sve što leti, staje! (A ako ne stane, dobije dodatnih 15 minuta treninga … šala, šala!)
Trenerski dream team i rukometna kraljica
Ali, pravo oduševljenje nastalo je kad je kamp posjetila – Katarina Ježić, kapetanica ženske rukometne reprezentacije Hrvatske. Djeca su je gledala kao Marvel superjunakinju, samo ova ima stvarnu medalju, stvarne mišiće i stvarno zna zabiti sedmerac. Mobiteli su se zapalili, selfiji letjeli na sve strane, a jedno dijete je, navodno, pitalo: „Teta, vi stvarno igrate s pravim curama?“ Da, igra – i to kak’!
A kad smo kod ozbiljnog rukometa – cijeli kamp nadgleda Goran Mrđen, bivši izbornik reprezentacije, trener Podravke, a trenutno na čelu ŽRK Bjelovar. Kad on nešto kaže, ni galeb ne smije proletjeti. Djeca ga zovu „gospodin rukomet“, a i Đani se tu ponekad malo uspravi, čisto reda radi.
Sve štima – kao na SP-u
Na zdravlje mladih nada paze fizioterapeutkinje Anja Udiljak i Dina Ajvazi (smjena B), a sve logistički drži pod kontrolom Ivica Rukavina, bivši nogometaš i tata HRK-ovca Ivana. Ipak, Ivica priznaje da sve ide glatko dok ga tamo nadzire njegova bolja polovica. Red mora bit’.
I da ne zaboravimo – cijeli ovaj rukometno-ljetni kamp ne bi bio moguć bez sjajne podrške direktora Hostela Karlovac, Daria Smojvera. Nekada odličan tenisač i verificirani teniski trener, Smojver je dokaz da lopta – bilo okrugla, žuta ili rukometna – kod sportaša uvijek nalazi put. Kažu da se još uvijek ne zna je li brži s reketom ili s hotelskom organizacijom.
A Đani? Kaže da je zadovoljan svime – smještajem, hranom, vremenom, djecom, trenerima … pa i sobnim rasporedom.
– Sve je top! Vrijeme možda nije bilo savršeno, ali nama to ništa ne smeta. Mi smo kao hrvatska obrana – kompaktni, čvrsti i uvijek se prilagodimo, komentira Đani dok u jednoj ruci drži whistle (zviždaljku), a drugom maše da netko zatvori vrata hostela jer klima radi.
– Tri treninga dnevno, djeca rade ozbiljno, ali s osmijehom. A kad je Katarina došla… ajme, ma tko više misli na trening. I ja sam se htio slikati s njom!
A tata i sin – svaki na svojoj poziciji
I dok mladi Karlovčani skupljaju prve žuljeve i još više uspomena, trener seniora HRK Karlovca Dinko Đanković (da, Đanijev sin!) istovremeno vodi treninge u Poreču – rame uz rame s Lukom Cindrićem, slavnim Ogulincem i hrvatskim reprezentativcem. Kažu, u Selcu sunce, u Poreču pakao. Tak’ to ide kad si ozbiljan rukometaš.
Zaključak za kraj. Đanijev rukometni kamp u Selcu ponovno je pokazao da Karlovac ne mora brinuti za rukometnu budućnost. Klinci treniraju, smiju se, druže i sanjaju da jednog dana i oni dobiju pljesak kao Katarina Ježić. A do tada? Lopta u ruke i – ajmoooo!