Učenik je trećeg razreda karlovačke gimnazije gdje uspijeva uskladiti obaveze kluba s obvezama u školi jer igra hokej za dva kluba – IHK Karlovac i KHL Medvaščak mladi iz Zagreba. Zahvalan je, kaže, profesorima od kojih ima puno razumijevanja za svoje sportske obveze.
Mladi Mislav Primužak počeo je trenirati hokej u Inline hokej klubu Karlovac s pet godina. Prošao je sve selekcije karlovačkog kluba i sada igra za seniorsku ekipu. Njegova sestra Mia studira, a hokej igra od malih nogu. Uz fakultet uspijeva trenirati i igrati za IHL Karlovac. Hokejom se bavio i njihov otac, Domagoj Primužak – Kineziolog, tajnik je Zajednice športova Karlovačke županije (ZŠKŽ), a sportaš je bio i djed Branko Primužak, nekad uspješan golman Duga Rese i Karlovca. I to nije sve, pradjed Branko Cahun bio je prvi međunarodni sudac sa FIFA-inom značkom koji je sudio međunarodne nogometne utakmice. Dakle, sportski geni kod obitelji Primužak nisu upitni.
Jedini ostao iz generacije 2007. godišta
Prošle 2024. i ove 2025. godine pozvan je u reprezentaciju U-18 s kojom je već dva puta bio na Svjetskom prvenstvu u Poljskoj i Italiji.
- Za razliku od ženskog hokeja, u reprezentaciju u muškom hokeju nije tako laku upasti. Prvo se krene sa širim popisom kandidata, nas je bilo 35. Od toga polovica igrača igra negdje vani gdje se školuje i trenira, a u inozemstvu su puno bolji uvjeti nego kod nas. Pripreme traju dva tjedna i svaki dan netko otpadne, dok ne ostane 20 igrača – kaže Mislav Primužak.
U Karlovcu se tijekom godine igra inline hokej, a kroz studeni, prosinac i siječanj, sve se seli na led kod Sokolskog doma.
- Moja generacija se raspala i jedini sam koji sam od 2007. godišta ostao u klubu. Sada treniram za seniore što mi taktički jako pomaže i na ledu, jer trener Matija Ratkaj radi jako dobar posao sa svim uzrastima – dodaje.
Policija „trenirala strogoću“
Sve je bilo dobro do korone, a onda je stalo. U Karlovcu nije bilo treninga, a Medveščak je organizirao dva puta tjedno suhe treninge preko Zooma.
- Sa sestrom i s tatom rolali smo po igralištu ispred kuće kako bi ostali u formi, dok nije netko od ‘brižnih’ susjeda nije pozvao policiju. Prijavio nas je da rolamo na otvorenom prostoru, na igralištu. Policija nas je otjerala. Nismo mogli vjerovati što nam se događa. Tada je otac u podrumu zgrade na Rakovcu gdje živimo napravio laboratorij za hokej. Imali smo podlogu koja je simulirala led, gol, stotinu prepreka, poligone, utege za vježbe snage, čak je i hodnik koji je dug 30-ak metara pretvorio u sprint stazu. Vježbali smo svaki dan i sestra i ja. Kad je završila pandemija počeli smo se vraćati u normalan život, mi smo koliko-toliko bili solidno pripremljeni. I dan danas koristim podrum kad radim individualne treninge – prisjeća se mladi karlovačko-zagrebački hokejaš.
Igre Mislava Primužaka zapazio je Dado Ljubić, nekadašnji golman reprezentacije i bivši golman Medveščaka. Popričao je s njegovim ocem i predložio im da proba igrati na ledu, za mladu ekipu KHL Medveščaka. Tako je 2018. postao član mlađih kadeta zagrebačkog kluba na poziciji lijevog krila, što i danas igra. Doprinosi i otac Domagoj koji je svakodnevno na relaciji Karlovac – Zagreb i natrag kamo vozi sina na treninge i utakmice.
Pozvali ga u KHL Medveščak
U zagrebačkom klubu se ubrzo odlično uklopio na igranje hokeja na ledu. Ove sezone je s Medveščakom mladi osvojio je prvo mjesto u prvenstvu Hrvatske, a sa IHK Karlovac prvo mjesto u Inline hokeju. S reprezentacijom Hrvatske na ledu zadržali su se u II A diviziji, a brončana medalja izmaknula im je za jedan gol
- Led je odličan jer je puno brži i za led ti treba snaga i brzina koju sam počeo razvijati zahvaljujući treninzima na ledu.
Prednost Zagreba je što je konkurencija velika i potrebno je puno truda da ostane u momčadi. KHL Medveščak mladi igra prvenstvo Hrvatske što je jako dobro za mlade hokejaše. Većinom, selekcija igra i međunarodne lige i turnire, a u mojim godinama je jako bitno imati što više utakmica u nogama gdje od ove godine igra za selekciju U-20, a po potrebi zaigra i za seniore Medveščaka.
- Volio bih ostati u hokeju ali vidjet ću gdje će me život odvesti – zaključio je Mislav Primužak.