Dinko Đanković je hrvatsko-mađarski trener s master coach licencom. U organizaciji EHF-a nedavno je održano školovanje u Budimpešti, Portu i Ljubljani na kojem je sudjelovao i Dinko Đanković. U Hrvatskoj takvu licencu posjeduje svega 20-ak trenera.
Ugovor s Veszpremom ga obvezuje još godinu dana, a onda planira ponovno pokušati vratiti se u samostalne trenerske vode. Možda i u Karlovac, u Hrvatsku? Tko zna gdje će ga motiv i ambicije odvući?
NIJE ČAROBNJAK
Obitelj Đanković poznato je rukometno ime u gradu na četiri rijeke. Stariji Đanković, Miloš, bio je dobar golman u sjajnoj generaciji Dubovčaka, a poslije i trener tog kluba. Trenirao je i prvoligaša RK Karlovačka pivovara. Danas je u Hrvatskoj poznat kao osnivač karlovačke škole rukometa.
Zapravo, Miloš Đanković je unatrag 20 godina nezaobilazni pokretač karlovačkog rukometa. Škola rukometa je bazen gdje se stvaraju budući prvoligaški igrači. Teško je zamisliti kako bi izgledao karlovački rukomet da škole nema. Zato je “Đani” Đanković istovremeno hvaljen i kuđen. No, to je čini se problem u nas Hrvata – nije dobro kad si uspješan!
Činjenica je da je HRK Karlovac ispao iz Premijer lige te da će od jeseni igrati 1. HRL Jug ali to nema neke posljedično-uzročne veze sa starijim Đankovićem. Mnogi bi trebali znati da „Đani“ nije čarobnjak koji će sve imati pod kontrolom. Pomaže koliko može a za veće domete potreban je tim, tim koji bi bio na razini jednog solidnog premijerligaša. Nažalost, karlovački klub ga nema. Nedavno je posložena nova Uprava kluba. Što će ona donijeti tek će se vidjeti. Treba ih pustiti 100 dana, neka rade.
STRPLJIVO ČEKAO
No, ovaj tekst nije o HRK Karlovac i Milošu Đankoviću, iako su oni nezaobilazna tema, već o jednom drugom Đankoviću, Miloševom sinu Dinku, uspješnom treneru u mađarskom Veszpremu. Razgovarali smo u Selcu gdje je sudjelovao u rukometnom kampu. Razgovor o karlovačkom rukometu, HRK Karlovac, preskočili smo. Shvatljivo.
Dinko Đanković (42) bio je odličan prvoligaški igrač Karlovca, naglašeno fine tehnike, a po završetku igračke karijere odlučio je ostati u rukometu, biti trener. Trenersko iskustvo stjecao je u svom matičnom klubu. Bio je uspješan trener seniorske momčadi. Kad je već tako zapeo je za oko drugim klubovima pa je dobio ponudu iz konkurentskog premijerligaša RK Poreč koja se ne odbija. Pet godina je vodio prvu momčad Poreča koja je s njim polučila odlične rezultate, a igrali su i euro-kup. Onda je došao dan tzv. D, razlaz je bio neminovan. Ali, to je sudbina svih trenera, danas jesi-sutra nisi. Nije ni Dinko od toga bio isključen. Ah, da bio je i pomoćni trener juniorske reprezentacije Hrvatske koja se okitila medaljom na juniorskom SP-u.
Dakle, Poreč i Dinko Đanković prijateljski su se razišli a onda su počele stizati ponude na njegovu karlovačku adresu, jedna čak i iz bogatog Kuvajta. U Karlovcu je strpljivo čekao najpovoljniju ponudu, nije žurio, pomažući svom klubu na startu premijerligaške sezone. Konačno je odlučio da će svoju daljnju trenersku karijeru nadograđivati u jednom od najtrofejnijih klubova Europe, mađarskom Veszpremu, klubu koji je osvojio EHF kup i nekoliko puta igrao finala najjače euro-lige. Već je godinu dana trener druge momčadi U-21 koja igra drugu mađarsku ligu i pomoćnik je u radu s prvom momčadi.
- Veszprem je rukometna institucija i izvan granica svoje zemlje. Klub je sjajno organiziran na svim razinama a njihova dvorana kapaciteta šest tisuća gledatelja rasprodana je godinu dana unaprijed. Početkom 90-tih godina počeli su se sportski razvijati, slično kao naš PPD Zagreb. Iza kluba je stala i mađarska vlada odnosno Ministarstvo sporta i to se pokazalo punim pogotkom – priča Dinko Đanković dodavši da u Mađarskoj postoje četiri centra za razvoj muškog i tri centra za razvoj ženskog rukometa.
- Ništa se ne prepušta slučaju, radi se po točno planiranom programu – kaže.
NIŠTA SE NE PREPUŠTA
- Za klub iz Mađarske odlučio sam se jer sam se iz prve ruke htio uvjeriti i vidjeti kako je to aktivno sudjelovati u razvoju jednog od najvećih europskih klubova, upoznati se s ustrojstvom kluba i načinom funkcioniranja. Trebalo mi je osjetiti to specifično natjecateljsko ozračje, osjetiti kako diše i radi jedan tako veliki klub. Upoznao sam puno važnih ljudi i stručnjaka i kao trener znatno proširio vidike. Nadogradio sam se i kao osoba i kao trener. Takvo iskustvo bih svakome preporučio – dodaje.
Na pitanje da li je kvalitetniji naš ili mađarski rukomet Dinko smatra da se kod nas još uvijek igra bolji rukomet, ali da Mađari svojim sustavnim, organizacijskim i financijskim alatima pametno ulažu u budućnost i samo je pitanje vremena kada će se taj odnos promijeniti.
Pomoćnik mladom Đankoviću u drugoj momčadi Veszprema je Carlos Perez, jedan od najboljih svjetskih igrača, Kubanac koji je igrao i za mađarsku reprezentaciju skupivši preko 2000 nastupa u karijeri. Obojica smatraju da je ovakav model dobar primjer kako se treba organizirati kolektivni sport kod mladih igrača. Puno se, kažu, ulaže i rezultati su vidljivi.
Iz razgovora saznajemo koliko je važno da sportski stručnjaci ulažu u sebe i svoje školovanje. Da bi se moglo dobiti posao u jednom tako velikom klubu kao što je Veszprem važno je stoga i kontinuirano se stručno osposobljavati i školovati. Svakako je potrebno imati master coach licencu koju je Dinko zavrijedio upravo ovih dana. U organizaciji EHF-a održano je školovanje u Budimpešti, Portu i Ljubljani na kojem je sudjelovao. U Hrvatskoj takvu licencu posjeduje svega 20-ak trenera.
Ugovor s Veszpremom ga obvezuje još godinu dana, a onda planira ponovno pokušati vratiti se u samostalne trenerske vode. Možda i u Karlovac, u Hrvatsku? Tko zna gdje će ga motiv i ambicije odvući?
