Riječki veslački veteran s članskom iskaznicom VK Korana iz Karlovca idealan je sugovornik za temu koja proteklih dana „potresa“ karlovačkog 86-godišnjaka s desne obale rijeke Kupe na Dubovcu.
Na spomen prezimena Žnidaršić prvo što će mnoge asocirati je na kultni hrvatski film „Tko pjeva zlo ne misli“ redatelja i scenariste Kreše Golika. Posebno onaj dio iz filma kad Franjo Šafranek jer mu je u goste došao g’spon Fulir kaže sinu, malom Perici: „Perice, skoči prek k Žnidaršiću po jednu litricu!“ Ili, kad Franjo svojoj ženi Ani Šafranek kaže: „Čuj, ja ću se odmah vratiti, idem malo prek k Žnidaršiću“.
U sportskom Karlovcu mnoge će prezime Žnidaršić asocirati prvo na veslanje, na Veslački klub Koranu, na Dubovac i na Dubovčake. Marijan, Marijana, Andrija, Venco, Zvonko – tri generacije Žnidaršića svi su bili veslači i članovi VK Korane, rekli bi „od kolijevke pa do groba“. No nisu oni jedini, ima još dubovačko-karlovačkih obitelji koje su „pupčanom vrpcom“ vezani za klub s Dubovca poput spomenutih Žnidaršića. O njima više možda u nekom drugom kontekstu. Sada je riječ o Zvonimiru-Zvonku Žnidaršiću.
Vrijeme leti vrtoglavo. Zvonka znam od njegovih najmlađih dana, otkako je njega i brata Vjenceslava njihov stari Andrija-Jandra Žnidaršić dovodio na Klub da bi im usadio ljubav prema veslanju i VK Korani. Ta je ljubav ostala snažna sve do današnjih dana i prenosi se na njihove kćeri i sina. Pisao sam i o dvojcu na pariće u kojem su tada veslali Z. Ž. i Marko Kekić, najuspješnijoj posadi Korane u to vrijeme. Zlatko-Minja Katušin još nije bio trener već je kormilario u osmercu nešto starijih veslača. Tko zna možda se već tada zarekao da će jednoga dana postati veslački trener? Mislim, valjda mu se svidjelo s kormila veslačima vikati; hoo ruk, hoo ruk, hoo ruk …! Do danas to traje možda i više od tri desetljeća.
Ali, vratimo se glavnom liku ovog „blitzkriega“ Zvonku Žnidaršiću. U Korani je veslao od 9. do 19. godine. Nakon toga je otišao u veslačke suce jer, lakše je ipak suditi nego veslati, dijeleći pravdu na Jarunu, Sabljacima, Korani i još na niz drugih veslačkih natjecanja na slatkoj i slanoj vodi. Kako je prije dva desetljeća preselio na Rijeku, u Fiumu, prije pet godina se uključio u veteransku veslačku ekipu riječkog Jadrana s kojom je dosad nastupio na svjetskim prvenstvima za veslačke veterane na Bledu, u Budimpešti … Veslali su na veteranskom EP-u u München i na svjetski poznatoj regati na Temzi u Londonu. Da i ne nabrajamo prvenstva Hrvatske za veslačke veterane gdje je njihov osmerac poput „inventara“.
Zapravo, riječki veslački veteran s članskom iskaznicom VK Korana iz Karlovca idealan je sugovornik za temu koja proteklih dana „potresa“ karlovačkog 86-godišnjaka smještenog na desnoj obali rijeke Kupe na Dubovcu.
Nedostaje ti Karlovac, karlovački prijatelji ?
– U Rijeci živim već 20 godina ali još uvijek sam vezan uz Karlovac i Dubovac. S prijateljima i dragima ljudima se viđam redovito i održavam kontakte. A i poslovno sam vezan uz Karlovac pa ne osjećam da mi nedostaju.
Koliko često navratiš doma, u Karlovac?
– Često. Najmanje jednom mjesečno, poslovno i privatno.
Svratiš li koji put u Veslački klub?
– Na Dubovcu odnosno na Veslačkom klubu sam svaki puta kada sam u Karlovcu. To je dio mene. Osim obitelji to je moja prava poveznica s Karlovcem i ljudima u klubu i oko kluba.
Ostao si član VK Korane?
– Član Korane sam od malih nogu i nikada nisam prestao biti, bez obzira što me život odveo u drugu sredinu. Za mene je to pitanje časti i pripadnosti jednoj sredini koja mi je s ljudske i emotivne strane dala jako puno i obilježila me u životu.
… a brat Vjenceslav?
– I on apsolutno. Mislim da bi se složio sa mnom.
Žnidaršići su legende Veslačkog kluba Korana?
– Mislim da je riječ legende presnažna. Ne bih rekao da smo legende, no cijela obitelj je bila i danas je snažno povezana s klubom i ljudima oko kluba. Moj pokojni otac Andrija je cijeli život u kontinuitetu proveo na klubu i njemu je to bio doslovno drugi dom. Puno je ljudi i obitelji poput naše koji jednako tako vole VK Koranu koje bi mogli nazvati legendama. Bez prekida su članovi Korane, bez obzira da li su na nekada bili aktivni u klubu ili su sada samo
podupirajući članovi.
Nisi u Rijeci bez prijatelja?
– Krug ljudi i prijatelja je velik. Često odlazim u VK Jadran tako da redovito pratim veslanje u Rijeci. U Jadranu sam stekao krug odličnih ljudi i prijatelja s kojima se najviše družim kroz rekreaciju jer dijelimo istu strast prema veslanju i sportu.
Priča se da veslaš, nastupaš za veteransku posadu riječkog Jadrana?
– Da, u Jadranu veslam i kao sam rekao družim se s jednom grupom sjajnih ljudi. To je petnaestak ljudi s kojima se rekreiram i treniram tri do četiri puta tjedno.
Imate službene nastupe ili se samo rekreirate?
– Nastupamo na nekoliko regata godišnje. Svake godine nastupimo i na Svjetskom veteranskom prvenstvu, na prvenstvu Hrvatske i na još ponekoj regati kod nas u Hrvatskoj i inozemstvu.
Rezultati su, pretpostavljam u drugom planu, ili … ?
– Rezultati su potpuno nebitni. Sportski i natjecateljski duh je uvijek prisutan. Prvenstveno nas nosi druženje.
Kako u VK Jadranu funkcioniraju odnosi veterani-Uprava kluba?
– Vrlo dobro poznajem situaciju. Veteransko veslanje i treniranje u Jadranu, ali i u drugim klubovima u Hrvatskoj je u sjeni regatnog veslanja. Tako treba biti. Ono se svodi na privatne inicijative i sekcije u sklopu klubova financirane isključivo privatnim sredstvima. Veterani su bivši veslači, ili zaljubljenici u veslanje, koji služe i pomažu klubu i regatnom veslanju. To je njihova osnovna svrha.
Postoji kakav kodeks ponašanja?
– U Jadranu je veteransko veslanje propisano internim pravilnikom. Treniramo u terminima prije ili nakon regatnih veslača. Korištenje prostorija je također ograničeno. Čamci i oprema su problem u Jadranu, ali i u ostalim klubovima u Hrvatskoj. Klub na korištenje daje nekoliko starih čamaca. Vlastitim novcem kupili smo dva dvojca na pariće i tri skifa u kojima treniramo. Sebi sam naručio skif i nadam se da će mi stići do proljeća. Vlastitim novcem za sebe smo kupili opremu; nekoliko pari vesala, ergometre, cox box za kormilara u osmercu … Sada smo u fazi kupnje dva nova ergometra koja ćemo dati klubu na korištenje.
Pratiš rad Korane pa vjerojatno si čuo da se veslački veterani žele uključiti u rad kluba. Što ti misliš o tome?
– Naravno da pratim rad kluba i upoznat sam sa svime što se događa. Pohvalno je što se bivši veslači i veterani žele uključiti u rad kluba. Znam da im je klub dao na korištenje novi hangar, pet čamaca i šest pari vesala. To su sjajni uvjeti i mogućnosti za dalje širenje flote. Svi imamo veliki problem sa spremanjem čamaca, a novim hangarom to u Korani imaju riješeno. Mislim da su svi koji imaju dobre namjere i spremni su pomoći klubu za ostvarenje sportskih rezultata i napredak uvijek su dobrodošli. Vrata kluba su im otvorena Ne vidim razlog zašto se i do sada nisu uključili u rad kluba.
Tihomir Jarnjević već se kandidirao za predsjednika, a Upravni odbor još nije istakao svog kandidata?
– Iskreno, smeta me polarizacija članova kluba, pomalo agresivan pristup i želja za smjenama Upravnog odbora. Klub je upravo zbog tih starih članova koji su čitav život volonterski i s ljubavlju radili za klub opstao do danas. Pomoći klubu se može i s pozicije člana, a ne samo kroz Upravni odbor ili predsjedničku funkciju. Do sada nije bio slučaj da se kandidat za predsjednika sam nameće ili da ga gura neka ‘Inicijativa’. Smatram da Upravni odbor mora imati svog kandidata za predsjednika. Sve bivše veslače pozivam da se uključe u aktivnosti i rad kluba kroz službena tijela. Nadam se da će se veterani ujediniti s ostalim članovima naše Korane, za boljitak i budućnost kluba.
Foto: Privatna arhiva
