OSTALI SPORTOVI PRENESENO STOLNI TENIS

Dugorešanka IVANA MALOBABIĆ: ‘Nekoliko puta sam se opraštala, ali sada sanjam Pariz’

Nedavno se u Češkoj igrao jedan iz serije WTT turnira, a svojih pet minuta imala je Dugorešanka Ivana Malobabić. Dobro, bilo je malo duže od pet minuta, ali definitivno jedan od njenih boljih tjedana u sportskoj karijeri. U pojedinačnoj konkurenciji je dogurala do polufinala, a u parovima do finala s Matejom Jeger Majstorović.

I dok je u parovima već dvaput igrala finale, u singlu je ovo uspjeh karijere na međunarodnoj sceni. I to u 44. godini života! Ne samo to, već je donedavno bila 87. na svijetu, trenutno je pala za tri mjesta, što joj je renking karijere. Ako gledamo isključivo europsku listu onda drži 28. mjesto.

  • Lani sam u Češkoj igrala četvrtfinale, ali sam morala odustati od meča s Ni Xia Lian jer sam se razboljela. Brinuo me nastup na ovom turniru jer sam branila bodove, na kraju je ispalo bolje od očekivanog. U četvrtfinalu sam dobila 22-godišnju Kineskinju Qi Fei (149.). Kasnije su mi rekli da sam prva hrvatska igračica, nakon Tamare Boroš, koja je dobila neku od kineskih predstavnica. Ne znam je l’ informacija točna, ali ako je istina jako me veseli. I u parovima smo dobile neke vrlo dobre igračice. Sve u svemu odličan tjedan za mene i Mateju.

Njen defenzivni način igre sve više je na cijeni. ‘Lovaca’ je sve manje na sceni i Ivana to vrlo dobro koristi. No, nije sve samo u stilu igre, već to što je Ivana vrhunska profesionalka.

  • Je, sve nas je manje defenzivaca, djevojke nemaju priliku često igrati na lov što mi svakako odgovara. No, po meni je bitna i moja kondicija, kojoj posvećujem jako puno vremena. Stolni tenis treniram dnevno sat i pol, a ostalo vrijeme se bavim s kondicijom, stabilizacijom, oporavkom itd. Prije nekih desetak godina sam odlučila u kojem smjeru ću ići i što raditi. Od tada treniram po programu Sandra Dervoza. Ubacili smo neke specifične vježbe i to meni odgovara. Recimo, lani sam za klub Villach igrala dva uzastopna meča u Austrijskoj ligi. Igrali smo od 13.00 do 19.30, a u tom periodu sam odigrala 28 setova. Za lovca, koji se puno kreću, je to puno. Nisam sigurno koliko bi puno mlađih igračica uspjelo to izdržati. I to pripisujem odličnoj fizičkoj pripremljenosti.

Logično, po pitanju treninga nije svaki dan isti, zavisi kakve je obaveze čekaju.

  • Ako za vikend imam meč onda ne radim kondiciju dva dana prije susreta. No, od ponedjeljka do srijede svakako. I tu dosta zavisi koji je dio sezone. Recimo, dok traje sezona ima dosta plankova, vježbi gdje su uključeni sitni skokovi koje zapravo simuliraju pokrete u mečevima. I kao što sam već ranije spomenula stabilizacijske vježbe. Kad su mečevi u fiksu onda ti treba dosta snage. Možda ti u tom trenutku ne osjetiš, ali ruka se počne tresti i ne sluša kao na početku seta. Ja sam se pobrinula da mi se takve stvari ne događaju. Ili da ih barem svedem na minimum.

Djevojke oko nje znaju da je veliki radnik, ali nije tako bilo uvijek.

  • Uf, kada sam bila mlađa takvi treninzi su mi bili muka. Sada to s guštom radim. S godinama sazreš, znaš što želiš u životu. Postavila sam si cilj, želim na moje prve Olimpijske igre. Nikada nisam imala šansu, a sada imam pravu priliku i vrlo dobru situaciju. Do Igara neću braniti nikakve bodove, a sve što dodatno osvojim je samo plus. Po bodovima sam već unutra, ali treba se i održati na ovom mjestu ili, naravno, još napredovati. Sve što mi se pruži probam iskoristiti, nekad je ždrijeb lakši, nekad teži, ali za sada mi je sve polazilo za rukom.

U ponedjeljak je startalo ekipno Europsko prvenstva, Hrvatska je u prvom susretu poražena od jake Rumunjske (0:3), slijedi dvoboj sa Slovenijom (utorak, 13.00).

  • Uf, Rumunjke su odlične, teško je bilo očekivati nešto protiv tako dobre ekipe, koja je favorit za naslov prvakinja. No, kako mi je trener Šurbek rekao prije susreta s Kineskinjom u Češkoj: ‘Ivana, nema nepobjedivih, čuda se događaju.’ I u pravu je, treba se uvijek nadati. No, realnije je da našu šansu tražimo u susretu sa Slovenijom. U tom susretu smo favoritkinje, vjerujem u našu pobjedu i nadam se osmini finala. Tamo je sve otvoreno, dosta će ovisiti o ždrijebu. Dobro je što nećemo moći na Rumunjke. Jedna Njemačka je isto vrlo jaka. No, s Ukrajinom, Španjolskom i sličnim se da itekako može igrati.

Malobabić je ušla u 44., potpisala za Linz, jedan od najjačih europskih klubova, prva je igračica Hrvatske, donedavno je držala renking karijere… Ne pomišlja stati, a nema ni razloga.

  • Po meni kraj za sportaša je kad izgubi motivaciju. Zadnjih sam godina govorila još ovu sezonu pa dosta. No, kako god ‘skinem’ neki skalp odmah dobijem dodatnu motivaciju. Recimo sestra Bojana je dugo igrala, ali prije par godina je počela gubiti motivaciju za treninge, a onda su uslijedili i porazi od djevojaka od kojih inače nije gubila. I odlučila se oprostiti. Ja, zasad, nemam tih problema. Kreće mi nova sezona, treća sam igračica u Linzu, klubu kojem je bitna i Liga prvakinja. To mi odgovara, volim pritisak. Ne volim kad je sve lagano. Jednom se opekla i rekla da si to više neću dopustiti. Također, volim kada izađem iz komfor zone. Recimo dosta puta mi je lakše igrati kada sam umorna. Tada se koncentriram samo na taj meč, na sljedeću lopticu. Kada sam odmornija svašta mi prolazi kroz glavu ha, ha.

Linz nije bila jedina ponuda. Nije tajna da su lovci u posljednje vrijeme na cijeni. Zato ni ne čudi jagma za Malobabić, koja igra pingić života.

  • Imala sam nevjerojatno puno ponuda raznih klubova. Svi traže lovca, ali i iskusnu igračicu koja je profesionalka i koja će povući mlađe cure. No, kada sam birala sredinu za nastavak karijere bile su mi bitne ambicije kluba. Imala sam unosniju ponudu iz Turske, ali odlučila sam se za Linz i Ligu prvakinja – zaključila je Malobabić.

Izvor: HSTS