Gradska četvrt Dubovac kroz projekt KAkvart uredila je puno toga, a svojom upornošću, entuzijazmom i redovitom komunikacijom sa svojim sugrađanima i gradskom upravom pokrenuli su inicijativu za postavljanja nove podloge na njihovo rukometno igralište na Bastijančićevom polju iza benzinske pumpe.
– Obzirom da ovo igralište ima kultni status na Dubovcu i od velikog je značaja za rekreativce, Grad Karlovac sa zadovoljstvom je prihvatio financiranje zahvata. Početkom ove godine dogovoreno je i konkretno ulaganje od 146 tisuća kuna gradskog proračuna za nabavu nove sportske podloge, a sva potrebna oprema danas je i stigla iz Nizozemske – kazao je karlovački gradonačelnik Damir Mandić.
– Suradnju, zajedništvo i volonterizam koji su stanovnici Dubovca i njihovi prijatelji pokazali u pripremi igrališta i skidanju stare podloge za svaku je pohvalu, a Grad Karlovac uvijek će logistički i financijski pratiti ovakve projekte koji su od velike važnosti lokalnoj zajednici i oplemenjuju njenu svakodnevicu – dodaje Mandić.
Postavljanje se očekuje narednih dana (niveliranje i postavljanje novog tepiha, ocrtavanje linija te ponovno ankeriranje golova).
POVIJEST: IGRALIŠTE DOBROVOLJNOG RADA
Izgradnja i uređenje igrališta trajala je oko 8 godina velikih odricanja i dobrovoljnog rada mladih i građana Dubovca. Eto, zato to igralište za Dubovčake ima kultni status!
Početkom 70-ih godina, točnije natjecateljske sezone 1972/73. počelo se s izgradnjom igrališta na Bastijančićevom polju. U toj akaciji masovno su sudjelovali dobrovoljnim radom članovi kluba svih uzrasta. Drobio se kamen i postavljao u temelje novog rukometnog igrališta.
Najvažnije je postignuto – preseljeno je iz prašine na asfalt
Izgradnja je zbog nedostatka financijskih sredstava bila dosta sporta. Građevinski dio trajao je zamalo tri godine. Veliku pomoć klubu su u tom razdoblju pružili Mjesna zajednica Dubovac, SOFK-a, SIZ za stambeno-komunalnu djelatnost, ROKD – OOUR Cesta Karlovac, GRO Industrogradnja, GP „Petar Biškup-Veno“ i GRO Međimurje. Za izgradnju je utrošeno preko 10 tona tucanika i 20 tona pijeska.
Tribine, nadstrešnica i drugi prateći sadržaji nisu bili gotovi još nekoliko godina. Ali najvažnije je postignuto: iz prašine terena OŠ „Janko Mendiković“ ispod Staroga grada i crkve Majke Božje Snježne i rukometnog igrališta „Partizan“ kod Fiskulturnog doma (Danas Sokolski dom), uspjelo se osigurati i doći na novo asfaltirano igralište. Asfalt Radne organizacije za ceste Karlovca na igralištu na Dubovcu bio je tada najkvalitetniji na svim karlovačkim rukometnim igralištima.
Tribine sa stadiona u Senjskoj
Tribine za igralište dopremljene su 1977. u pripremama za Trofej Mladosti (tada najveći omladinski rukometni turnir u bivšoj državi) sa nogometnog stadiona u Senjskoj ulici nakon što su nogometaši 1975. godine preselili na novoizgrađeni nogometno-atletski stadion s desne obale Korane, a u Senjskoj je počela gradnja stambenih objekata. Jedan dio tribina preseljen je na Dubovac, a drugi na igralište NK Ilovac u Ilovačkoj šumi gdje se i danas nalaze. Uprave RK Dubovca i NK Ilovca dobile su dozvolu da mogu preseliti tribine.
Mnogi su pomagali
Mladež i mještani Dubovca i igrači kluba pristupili su razmontiravanju tribina i dopremanju na rukometno igralište iza benzinske postaje na Dubovcu. Velika većina bila je opremljena mehaničkim ključevima a sprejevima za rđu odvajala je željezne cijevi od dasaka i pripremala ih za prijevoz. Prevozilo se kamionima Elektre, tvornica „Josip Kraš“ i Karlovačka pivovara.
Među tadašnjim dobrovoljcima je bio i Ivan Goršić iz Boškovićeve ulice. Električnom rezalicom nekoliko je dana odvajao daske od metalnih držača da se željezna konstrukcija može složiti za opremu. Za istaknuti je u akcijama uređenja igrališta i Franju Klobučara, Juricu Draženovića, Vladu Goršića, Vinka Vodnika i Josipa Čavlovića. Njihovu nesebičnu i materijalnu pomoć, posebno kod postavljanja ograde oko igrališta, zaštitne mreže i montaže tribina.
Beton dovožen sa gradilišta crkve sv. Josipa
Kasnije, prilikom izgradnje crkve sv. Josipa (voditelj gradilišta bio je dipl. ing. Dragutin Mikša), GRO Tehničar ustupio je klubu gotov beton. Bio je postavljen u iskopane temelje za tribine u čemu su se posebno angažirali članovi Škole rukometa. Neuki i nedovoljno vični takvom poslu snažniji mladići zatezali su željeznu konstrukciju na koju su 1979. godine radnici „Josipa Kraša“ montirali daske za sjedenje.
Rasvjeta je postavljena 1980.
Rasvjeta na igralištu, uz pomoć Elektre iz Karlovca koja je bila pokrovitelj turnira Trofej Mladosti postavljena je 1980. godine. Kako bi osvjetljenje za početa turnira bilo gotovo na virjeme radilo se bez obzira na atmosferske prilike. U danima završnih radova nemilice je padala obilna kiša. Noć prije početka turnira nije se moglo izdržati od nestrpljenja. Svima koji su u ta posao ugradili dio sebe osvijetljeno igralište bilo je najveća nagrada i radost.
Svečano otvorenje 1975. godine
Svečano otvorenje igrališta u Aleji Maksima Gorkog (danas Marmontova aleja) upriličeno je za prvi rukometni turnir mladeži „Trofej Mladosti“, krajem svibnja 1975. godine. Objekt je na upotrebu predao dipl. ing. arh. Ivan Maradin, predsjednik RK Dubovac. Novo igralište smješteno je na vrlo dobroj lokaciji tako da je utakmicama lokaciji prisustvovalo znatno više gledatelja.
Izgradnja i uređenje igrališta trajala je oko osam godina velikih odricanja i dobrovoljnog rada mladih i građana Dubovca. Eto, zato to igralište ima i kultni status za Dubovčake!
(Izvor: knjiga “ORK Dubovac 1961.-1986.”, autor Marijan Bakić)
