Pod trenerskim vodstvom prof. Željka Seleša Partizan je u Karlovcu (1968. i 1971.) u prepunoj dvorani kraj Korane igrao većinu svojih europskih utakmica za prvaka Europe.
Željko Seleš rođen je 25. veljače 1929. godine u Gašincima kod Đakova. Rodio se u sportskoj obitelji, a uz rukomet su mu već bili vezani majka i sestre koje su igrale hazenu (sport vrlo sličan rukometu).
Školovao se u Bjelovaru i studirao je na DIF-u Sveučilišta u Beogradu.
Osnovao je 1955. ORK Partizan, zajedno s još dva prijatelja. Proslavio se kao trener Partizana iz Bjelovara, kojeg je vodio 18 godina, od 1955. do 1973. godine, te s njim osvojio sve što se osvojiti dalo. Nakon sezone 1957/58 i prvog naslova u Bjelovar je priznanje za najbolji klub države stizalo još 8 puta (sezone 1960/61; 1966/67; 1967/68; 1969/70; 1970/71; 1971/72; 1976/77;1978/79.), od kojih je 6 puta trener bio Željko Seleš.
Seleš je poslije 1974. otišao raditi u drugim klubovima, križevačkom Čeliku, varaždinskom Varteksu, a izvan Hrvatske u slovenskom Celju, njemačkom klubu THW Kiel te u Italiji. Nakon vođenja brojnih europskih klubova ponovno se vratio u Bjelovar da bi RK Bjelovar ponovno vratio u najviši rang hrvatskog rukometa.
Unatoč njegovom uspješnom radu kao voditelja momčadi, stvaratelja igrača i trenera omladinskih reprezentacija Jugoslavije, nikad nije dobio mjesto izbornika “A” reprezentacije bivše države.
Velikan bjelovarskog sporta Željko Seleš, bio je i veliki čovjek, visokih moralnih i ljudskih kvaliteta. Za svoje zasluge je, 1999. godine, proglašen počasnim građaninom Grada Bjelovara.
SELEŠ S PARTIZANOM U KARLOVCU
Selešovom zaslugom, Partizan je ušao u prvu ligu i osvojio brojne državne i europske naslove.
Partizan je u Karlovcu (1968. i 1971.) igrao međunarodne utakmice za prvaka Europe. Pripremao se u Školskoj sportskoj dvorani a Rukometni klub Dubovac im je bio trening partner u tim pripremama.
Zaustavljen je u polufinalu (1968) a nepremostiva prepreka bila im je Dukla iz Praga, da bi 1971. primat morao priznati rumunjskim rukometašima. Bolji od Partizana bili su igrači Steaue iz Bukurešta. Ali zato u sljedećem europskom pohodu Partizan nikome nije morao priznati da je bolji. Prvo je s lakoćom savladan talijanski Genovesio, zatim Hafnarfjordur s Islanda. U polufinalu protivnik je bio snažni MAI iz Moskve. Prvi susret igran je u Karlovcu gdje su u prepunoj dvorani kraj Korane Bjelovarci igrali većinu svojih europskih utakmica u kojemu je Partizan pobijedio sa 21:14.Tjedan dana kasnije u Moskvi je igran uzvrat u kojem nakon prave drame ukupna pobjeda odlazi u Bjelovar. Domaćin je pobijedio sa 6 golova razlike (17:11) što je bilo nedovoljno za prestizanje Partizanove prednosti iz prvog susreta. U Dortmundu, 19. veljače 1972., igrano je finale. Protivnik je bila slavna momčad Gummersbach”, no ni to nije bilo dovoljno da spriječi Partizanov pohod na vrh Europe. Rezultat finala bio je 19:14.
Foto: Damir Špehar/PIXSELL, arhiva
