Kuglanje je pojedinačni i ekipni sport i u utakmici vi osobno igrate protiv jednog protivničkog igrača no ujedno skupljate bodove i čunjeve za konačan ekipni rezultat. Uistinu je zanimljiv sport, a kuglati možete cijele godine obzirom da je u zatvorenom prostoru, i u svakoj kuglani. To je ono što me privuklo – kaže Irena Božičević.
Tko je Irena Božičević? Karlovčanka a najbolja sportašica grada Ozlja za 2020. godinu! Mnogi neće vjerovati u to jer je znaju kao dugogodišnju voditeljicu raznih zborova, klapa, KUD-ova, glazbenu mentoricu, skladateljicu … U zadnje vrijeme i kao ravnateljicu Gradskog kazališta Zorin dom. Mnogi će se sad zapitati kako to da se glazbenica našla na stranicama jednog sportskog portala. Ali, nije baš tako. Najnoviji naslov najbolje sportašice u gradu Slave Raškaj je samo „kap u moru“ njene sjajne sportske karijere. U ovom prilogu vam nudimo da upoznate i drugu stranu medalje svestrane Irene Božičević.
– Glazba je moja prva ljubav! Još uvijek sam članica glazbenog duhovnog sastava ‘Fortitudo dei’ iz Karlovca – odgovara na pitanje, glazba ili sport?
– Uz tatu i mamu, od malih nogu, bila sam na probama svih ansambala koje je tata vodio, zborova i vokalnih grupa te folklornih ansambala u kojima je i majka pjevala (završila je srednju glazbenu školu – solo pjevanje u Karlovcu op.a.). Otud ljubav prema amaterizmu u kulturi – dodaje.
Ne odustajemo, a koliko dugo se bavite kuglanjem?
– Kuglanjem se bavim nepunih 14 godina. U kuglanje me uvela sestra Anamari. Počela sam rekreativno no ubrzo sam postala članica ŽKK Mantinela iz Karlovca. Rezultati su bili viši od prosječnih. Vukla me kćer Doris koja je bila državna prvakinja i tako sam kuglala i u 1. HKL u Zaprešiću. Danas sam članica ŽKK Kupa iz Ozlja.
OZALJČANKE JE LIJEPO PRIMILE
Kuglački klub Kupa je i najbolja ekipa grada Ozlja?
– Drago mi je i zavrijedili su! Kuglanje je sport broj jedan u Ozlju. U prošloj sezoni natjecali su se u 2. Hrvatsko kuglačkoj lige Zapad. Do drugog mjesta i plasmana u 1B Hrvatsku kuglačku ligu Jug došli su i dobrim igrama svoga najboljeg kuglača Miroslava Šegine koji je proglašen najboljim sportašem Ozlja.
Najbolja sportašica grada Ozlja?
– Prije svega zahvaljujem svom klubu što me kandidirao za ovu vrijednu sportsku nagradnu. Naravno da se nisam nadala ovom izuzetnom priznanju, no zahvalna sam i radosna te mogu samo poručiti kako za uspjeh nikad nije kasno! Evo, ušla sam u povijest sporta grada Ozlja slijedom niza okolnosti. Da, članica sam ŽKK Kupa u Ozlju koji se natječe u 2. HKL. Vrijedno treniram u Ozlju barem dva puta tjedno plus utakmica vikendom. Prošla godina bila je netipična. Puno sportskih natjecanja i manifestacija je otkazano ili odgođeno pa su tako i sportska ostvarenja bila manjebrojna nego prošlih godina. Na Županijskom prvenstvu parova, u paru s Vesnom Križanić, osvojile smo 1. mjesto, bila sam 3. na međunarodnom turniru, imala sam dobre rezultate u ligi i osvojila puno bodova.
Zašto u Ozlju, a ne u Karlovcu?
– Prvi klub za koji sam kuglala bio je karlovački ŽKK Mantinela. Klub se natjecao u 2. HKL i dva puta smo bile prvakinje i nismo uspjele proći kvalifikacije za 1. HKL. Nizom okolnosti, a vjerujem iz financijskih razloga, klub je ugašen. Nakon toga otišle smo u druge klubove. KK Karlovac nije pokazao želju primiti me stoga sam otišla u Ozalj. Godinama me vrbuje klub iz Ogulina, no problem su treninzi. Ako ste članica kluba koji nije u Karlovcu ne možete dobiti termin za treninge u Karlovcu. To mi je bio najveći problem kada sam kuglala za Zaprešić. Kada se bavite sportom koji volite, želite se natjecati i uživati. Tu je još jako bitno i kakva je ekipa. Najbolja ekipa bila je u Mantineli, a Ozaljčanke
su me zaista lijepo primile i zato sam s njima.
Zašto kuglanje a ne na primjer košarka?
– Voljela sam košarku posebno u srednjoj školi i žarko sam je željela igrati no kako sam učila klavir i željela upisati akademiju morala sam odustati od sportova s loptom radi mogućih ozljeda. Danas uživam gledati ‘tekme’ svih ekipnih sportova. Volim navijati i pobjeđivati! Kuglanje je sport koji nije ograničen starosnom dobi. Možete kuglati dokle možete hodati i nositi kuglu, jedino što sigurno nećete ostvariti rezultate koje bi ostvarili u punoj sportskoj snazi. Kuglanje je fizički zahtjevan sport, mnogi sportaši iz drugih sportova, podcjenjujući ovu činjenicu, pokušali su baciti koju kuglu i završili s teškim upalama mišića. Kuglanje je pojedinačni i ekipni sport i u utakmici vi osobno igrate protiv jednog protivničkog igrača no ujedno skupljate bodove i čunjeve za konačan ekipni rezultat. Uistinu je zanimljiv sport, a kuglati možete cijele godine obzirom da je u zatvorenom prostoru, i u svakoj kuglani. To je ono što me privuklo.
U POGONU 24 SATA
Dokaz da „jabuka ne pada daleko od stabla“ je i taj što je njen pokojni otac Ivan Božičević, profesor klarineta, saxofona i ravnatelj Glazbene škole Karlovac ostavio je neizbrisiv trag u kulturi. Manje je poznato kako je bio vrstan sportaš. Naime bio je atletičar – armijski prvak na 5000 m, golman HAŠK Građanskog, vozio je spidvej, trčao na laufericama, bio šahovski majstor, igrao stolni tenis …
– Kako se i majka bavila atletikom prirodno je da smo svi naslijedili gene sportaša – kaže Irena Božičević i dodaje – Kao dijete sam bila članica Atletskog kluba Karlovac, čak i prvakinja Karlovca na 100 m, igrala sam odbojku 4 godine za osnovnu školu, nogomet i stolni tenis.
Imali bi još štošta pisati o svim članovima njene obitelji kako u sportskom tako i u glazbenom svijetu, pa tako i o njenim kćerima Doris i Dariji. Obje su polazile Glazbenu školu u Karlovcu, bile solistice u Dječjem zboru Zorica na festivalima HDF u Zagrebu i na Malom Splitu. Osvojile su prvi festival Dugaresafest. Daria, koja je sad maturantica u Gimnaziji i Glazbenoj, nastavit će glazbeni put i solo karijeru obzirom da se prijavila na Konzervatorij za popularnu glazbu u Doublinu (Irska), a Doris studira pravo u Zagrebu i ne odustaje od glazbe.
Kako uspijevate stići na sve – zborovi, kuglanje, posao …
– Sve se može kad se hoće. Tempo je to koji vas nauče. Tako su moji roditelji živjeli, tako živim i ja. Sve se da uskladiti ako ste dobro organizirani i ako imate volju – diplomatski odgovara.
Imate li vremena za druženje s prijateljima?
– Svaki dan sam tu i pozivam na kavu. Nemam puno prijatelja, ali imam puno poznanika. Tko me treba, nađe me, tko me voli posjeti me. Nema dana da me netko ne nazove ili ne posjeti. Kod kuće nisam puno, imam prijateljicu/kumu s kojom volim popiti kavu, ako ne poslije ručka onda vikendom ujutro, kad nema programa u kazalištu.
A tko vodi brigu o djeci?
– Bogu hvala djeca su odrasla – punoljetna. Kako je bilo prije nekoliko godina možete pitati njih. Dakle, moja djeca su išla na probe koje sam vodila i same su pjevale i plesale gdje su željele, išle su paralelno u dvije škole (osnovna/srednja i glazbena), bile su angažirane i u ostalim slobodnim i izvannastavnim aktivnostima koje su željele. Moja angažiranost poslije posla bila je godinama životna potreba kako bih nam omogućila život bez većih uskraćivanja s materijalne strane obzirom da sam samohrana majka i da sam godinama otplaćivala i tuđi kredit. Znam da je to hrvatski prosjek, no nije bilo lako. Zadovoljna sam i ponosna svojim kćerima koje su potpuno samostalne, vrijedne, poštene, talentirane i dobro znaju što žele u životu.
KARLOVCU JE POTREBNA PRAVA KUGLANA
Ima li žensko/muško kuglanje u Karlovcu perspektivu?
– Kuglanje nažalost nije olimpijski sport i tu je problem što se tiče financiranja. Prema broju registriranih klubova i sportaša svakako nam treba nova kuglana. Poželjna bi bila kuglana sa barem 6 staza iz više razloga: prvo, utakmica bi trajala sat vremena kraće – 2 a ne 3 sata, na njoj bi se mogla održavati razna međunarodna natjecanja i turniri što bi itekako doprinijelo popularizaciji sporta. Na koncu bilo bi slobodno puno više termina za škole kuglanja. Svaki sport je dobrodošao posebice za mlade ljude u vremenima kada su nažalost vezani uz stolac i kompjutere i kada im itekako pati društveni život, a najviše socijalni moment. Karlovac je već dokazao kako ima izvrsne kuglače, reprezentativce, državne i međunarodne prvake te je time potvrdio i stručni kadar. Stanje kuglane u Karlovcu (Dom OSRH Zrinski op. a.) uvijek je upitno i na granici, te tehničkih minimuma. Kuglana nije u vlasništvu sportskih asocijacija i nažalost ne može se u nju ulagati. Svojevremeno govorilo se o kuglani u Mostanju ispod tribina uz nogometno igralište, no koliko sam upoznata bile bi svega 4 staze. Sigurna sam da ima volje u sportskim krugovima i da će se u budućnosti iznaći prostor, vrijeme i novac za novu kuglanu.
Gdje se u Županiji najbolje kugla; Ogulinu, Ozlju ili Karlovcu?
– Teško je reći. Ozalj je imao svjetsku prvakinju Valentina Pavlaković. Sestre Pavlaković godinama su članice hrvatske reprezentacije. Ogulin je imao izvrsnu školu kuglanja i većina mladih kuglačica natječe se u 1. HKL, a neke su i reprezentativke. Ni kuglači ne zaostaju. Karlovac ima dugogodišnju školu kuglanja, jako dobre kuglačice i kuglače i izvrsne rezultate na državnim natjecanjima. Uistinu im treba kuglana! Zaboravili ste pitati za Slunj. Naime, oni imaju kuglanu i dugu kuglačku tradiciju i kuglače u reprezentaciji.
ODGOJ I ANGAŽMAN RODITELJA
Godinama ste vodili pjevačke zborove. Što je sada s time?
– Da, vodila sam Ženski zbor Vila, PHPD Zora, osnovala i vodila Dječji zbor Zorica, osnovala i vodila Klapu Furešti, Klapu Slunjanke, FD Vuga, Vokalnu grupu Karlovčanke, Žensku pjevačku skupinu Aurora, osnovala i vodila KUD Paurija Dubravci, osnovala i vodila KUD ‘Josip Torbar’ Krašić, KUD Stative, bila voditelj pjevanja FA ‘Matija Gubec’, FA ‘I. Mažuranić’, voditelj zbora mladih župe Banija … Moja ljubav prema amaterizmu u kulturi nikad neće prestati. To je odgoj i angažman mojih roditelja, želja za očuvanjem povijesti, kulturnog nasljeđa, bogate glazbene baštine koja je bogom dana našoj naciji. Volim raditi, pomagati, stvarati a iznad svega volim glazbu. Ona je sa mnom uvijek i najbolja je terapija. Prvu obradu napisala sam na 19. rođendan i to je bila pjesma ‘Očaravanje’ za Karlovčanke, koju izvode i danas. Trenutno nemam dovoljno vremena ali ne odustajem od stvaranja glazbenih aranžmana /obrada pjesama za vokalne sastave. To je moj gušt, moja struka, moj talent kojeg, za razliku od većine drugih, ne naplaćujem. Kako uhvatim igle i nešto štrikam uz kavu, tako sjednem za pianino, uzmem notni papir i obradim neku pjesmu za klapu.
UŠLA U SVE PORE POSLOVANJA ZORIN DOMA
Smeta li Vam to na vašem profesionalnom poslu ravnateljice “Zorin doma”?
– Glazba, koncerti i sezona, dio su redovne djelatnosti Kazališta. Moja struka je itekako dobrodošla u koncertnom dijelu te u komunikaciji i potrebama Dječjeg zbora Zorica i PHPD Zora. Posao je zahtjevan i specifičan. Kazalište živi svaki dan od 0 do 24 sata i volim ga uspoređivati s velikim plućima. Svi moramo disati jednako, a cilj je kvalitetna i bogata ponuda programa našim građanima, nagrade i priznanja, kvalitetan rad naših studija i zadovoljstvo svih, od osnivača Grada Karlovca koji nas bezrezervno podržava, do svakog pojedinca. Ovo vrijeme pandemije ne ide nam u prilog, kao ni drugima, no stvaramo programe i uz sva postavljenja ograničenja možete svjedočiti našem trudu, što će zasigurno rezultirati pozitivno,kako s financijske tako i s programske strane, a na zadovoljstvo naših građana.
Kako ste se snašli na tom svom novom poslu?
– Poznato vam je kako sam na ovo radno mjesto došla iz Županije gdje sam 24 godine bila Viši stručni suradnik i radila poslove od kulture, sporta, tehničke kulture, školstva, stipendija pa sve do savjeta mladih. Tu sam već 19 mjeseci i ušla sam u sve pore poslovanja. Došla sam 1. srpnja 2019. kad je bila najveća gužva programa Zvjezdanog ljeta, MFF, KaKaFe-a i Hrvatske flautističke akademije. Najbolji termin upoznavanja djelatnika, funkcioniranja pod punim kapacitetom sa svim pozitivnim i negativnim dijelovima. Kako sam se snašla najbolje govore godišnja izvješća. Tako smo i 2020. godinu, koja je stvarno težak ispit za sve nas, završili istom količinom održanih programa i pozitivnim saldom, kao i godinu ranije. Posao je zahtjevan, specifičan, no puno bliži mojoj struci i zadovoljna sam.
I za kraj (ne)sportsko pitanje. Zbog čega je u Karlovcu otkazana premijerna predstava “Hrvatski škrtac” koju ste zajednički pripremali s HNK Varaždin?
– Predstava ‘Hrvatski škrtac’ otkazana je iz umjetničkih i koprodukcijskih razloga. Svako kazalište zadržava pravo izmjene programa. Nismo odustali od koprodukcijske suradnje i trenutno smo u fazi izbora novog teksta.
prof. IVAN BOŽIČEVIĆ
Zahvaljujući izuzetnom angažmanu prof. Ivana Božičevića Glazbena škola dobila je zgradu u Cesarčevoj 3 u kojoj se i danas nalazi. Osnovao je i vodio Puhački orkestar grada Karlovca, bio je član Kulturnog vijeća Republike Hrvatske, a 1998. godine dobio je županijsku nagradu za doprinos kulturi. Osnivač i voditelj Mješovitog zbora umirovljenika Karlovac, Vokalne grupe Karlovčanke i Mješovitog zbora Ozalj. Vodio je i zborove “Puba Drakulić”, “Josip Kraš”, “6. maj Duga Resa” i Folklorni zbor KUD-a “Sveti Juraj Draganić”. Pokrenuo je glazbeni tečaj u Ozlju i bio je osnivač Puhačkog orkestra pri DVD-u Slunj. Pokretač je aktivacije PHPD Zora.
prof. IRENA BOŽIČEVIĆ
Svoj prvi festival – Karlovačku VAGU, osvojila je s nepune 4 godine. Već sljedeće godine ponovila je uspjeh s autorskom pjesmom Ratka Pogačića “Imam ja lutkicu malu”. Pjesma se godinama vrtjela po željama slušatelja, na Radio Karlovcu. Te godine i godinu kasnije pjevala je u Dječjem zboru HRT-a. Tada ih je vodio Arsen Dedić. Jedna od solo pjesama iz tih dana nalazi se i danas u udžbeniku za Glazbenu kulturu. S nepunih 6 godina je upisala klavir u Glazbenoj školi u Karlovcu. Prva profesorica klavira bila joj je Gita Mikić. Srednju glazbenu školu završila je u klasi prof. Višnje Butale i Muzičku akademiju u Zagrebu 1990. godine te stekla zvanje profesorice Glazbene kulture. Njena sestra Anamari i brat Ivan također su polazili Glazbenu školu u Karlovcu i bili glazbeno aktivni u plesu, glazbenom sastavu, FA ‘Matija Gubec’ te VG Karlovčanke koje i danas vodi brat Ivan. Na festivalu “Prvi pljesak” 1987. u organizaciji OSIZ-a kulture, u Sisku, osvojila je 3. nagradu stručnog žirija. 90-tih godina kao članica glazbenog sastava “Magnusi“. Nastupala je po Europi, snimala prateće vokale u Croatia recordsu i bila prateći vokal pjevaču Vladimiru Koćišu Zecu.
Razgovarao: Marijan Bakić Foto: Privatna arhiva
