U 92. godini života preminuo je Ljubo Batalo (Gornje Dubrave 22.2. 1930. – Karlovac 8.10. 2021.), dugogodišnji karlovački sportaš, sportski djelatnik i zaljubljenik u sport. Posljednji ispraćaj bit će u srijedu u 17:30 sati na rimokatoličkom groblju na Dubovcu.
Jako je bio vezan za košarku. Od najranijih početaka karlovačke košarke nakon Drugog svjetskog rata bio je u prvoj generaciji karlovačkih košarkaša koji su izborili Prvu saveznu ligu SFRJ. Nastupao je za karlovačke klubove Udarnik, Slobodu i Željezničar te zagrebačku Mladost (1950.-19565.). Nastupio je i za reprezentaciju Hrvatske (1955) a bio je i kandidat za reprezentaciju Jugoslavije. Djelovao je kao trener, savezni košarkaški sudac, predsjednik Košarkaškog podsaveza Karlovac i dopredsjednik SOFK Karlovac.
„Stvorila se dobra generacija. Karlovac je dobio epitet grada košarke. Imali smo oko dvije stotine juniora i juniorki. Bilo je reda, niti jedan klub nije mogao da nema sve momčadi – juniore, pionire, žene, muške i tako dalje. Računao sam da je tisuću žena prošlo kroz naš klub. Naša ženska ekipa je bila igrala prvu ligu jedne godine. Kad sam otišao na studij u Zagreb, Karlovac je malo stagnirao, ali su iza nas ostali temelji, pa je došla ova generacija sa Živkom Kasunom-Žirom, Slobodanom Kolakovićem-Bocotom, Borisom Križanom-Bobom i ostalima. To je bila najbolja ekipa u državi. Rijetko tko od gostiju je mogao pobijediti u šancu“, prisjećanje je Ljube Batala o tome kako je stvorena karlovačka košarkaška priča u intervjuu što ga je dao Marinu Bakiću za portal Aktiviraj Karlovac pod naslovom „Moju obitelj je spasio Gestapo“ a koji možete u cijelosti pročitati OVDJE: https://aktivirajkarlovac.net/2015/06/ljubo-batalo-moju-obitelj-je-spasio-gestapo/
Bavio se i atletikom, hrvanjem, plivanjem i vaterpolom, ali i bio uključen u organizaciju velikih sportskih događaja, prije svega Europskog prvenstva u košarci u Karlovcu 1975. godine. Za svoj dugogodišnji predani rad u sportu dobitnik je mnogobrojnih priznanja, između ostalog Zlatne značke (1964) i Zlatne plakete KSJ (1969) te Nagrade za životno djelo Zajednice športova Karlovačke županije, kada je još jednom pokazao svoju veliku ljubav prema sportu i cijelu novčanu nagradu – poklonio karlovačkim košarkašicama.
Maturirao je na karlovačkoj gimnaziji (1949) te diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu (1955). Bio je zaposlenik u ŽEČE-u i Intereuropi.
