U KAŠ-evom intervjuu tjedna razgovarali smo sa Zoranom Cicvarom, glavnim trenerom u Kickboxing klubu Tigar Karlovac. Povod je, dakako, bio nedavno u Karlovcu održan Karlovac Open, ali s malim odstojanjem kako bi se dobro i „hladne glave“ razmislilo o svemu. Pitanjima ga nismo štedjeli ali on se u stilu pravoga tigra i sportaša jako dobro snašao u tom okruženju.
Europski kup Karlovac Open 2021 pokazao je još jednom da je trenutno jedno od najcjenjenijih kickboxing natjecanja o čemu govori broj natjecatelja koji su iz raznih država doputovali u Hrvatsku, u Karlovac. Unatoč pandemiji koja je paralizirala dvoranski sport bilo je 1713 startova iz 120 klubova i 27 država. Zlatne medalje osvojili su karlovački kikboksači Lara Mihalić i Roko Puljak, a srebru medalju Mateja Medved u ringu.
– Ako Karlovac Open promatramo u usporedbi sa Londonom, Atenom, Amsterdamom, Moskvom, Dublinom, Innsbruckom, onda im je rame uz rame… Ono što je dodatno zanimljivo, to je omjer stranaca i domaćih natjecatelja koji su nastupali posljednjih godina u Karlovcu. On se u Karlovcu kreće otprilike 7:1 za strance. Na primjer, u usporedbi s drugim natjecanjima takav omjer je 8:1 u korist domaćih boraca. Dakle, potpuno obrnuto. Ovogodišnji Karlovac Open bio je pravi bum u svijetu kickboxinga – naglašava naš sugovornik Zoran-Tigar Cicvara, najzaslužniji da je u Karlovac pristiglo toliko kickboksača diljem svijeta.
TIGAR BRANKO CIKATIĆ KUM KLUBA
Kako je došlo do imena Tigar Karlovac?
– Naš klub je ime Tigar dobio po hrvatskom Tigru Branku Cikatiću, karlovačkom zetu, s kojim sam bio u odličnim odnosima. Nakon što je Cikatić osvojio K-1 u Tokiju , moj učenik i majstor Hrvoje Jurković i ja s njim smo se upoznali. Nekoliko puta bili smo i gosti u njegovoj dvorani u Zagrebu. Branko je bio istinski velikan i uz njegovu suglasnost nazvali smo klub Tigar. Osobno je bio na otvorenju kluba i dao nam potrebnu podršku za početak rada. Kasnije sam mu tu čast vratio više puta, a posljednji puta 2017. u Karlovcu kada je pobjedniku K-1 turnira u Karlovcu, Izraelcu Loaiu Sakasu, on osobno pred punom dvoranom dodijelio šampionski pojas. Kasnije smo ga obišli i u Splitu gdje je 2018. vodio pripreme trojice članova Tigra, zajedno s Antoniom Plazibatom kasnijim osvajačem K-1 u Tokiju.
Što tebi znači kickboxing?
– Obitelj mi je sve, na prvom mjestu. Kickboxing je zapravo dio moje obitelji jer smo protkani njime. Trebam li podsjetiti da je Lucija bila sportašica grada Karlovca i Karlovačke županije jer je osvojila medalju na Svjetskom prvenstvu za seniorke u Irskoj? Stotine smo vikenda proveli Lucija i ja na raznim natjecanjima, a tisuće dana i desetaka tisuća sati u treninzima. Dan mi počinje i završava s kickboxingom. Malo je reći da sam ovisan o njemu, kao i sportu općenito.
Pretpostavljam da si uvidio i nedostatke Karlovac Opena jer jedno takovo veliko natjecanje ih je zasigurno imalo?
– Tijekom provođenja natjecanja uvidio sam i neke manje nedostatke koje ćemo već iduće godine popraviti. Najveći nedostatak natjecanja je premala sportska dvorana tako da natjecanje moramo održavati u dvije dvorane, u jednoj mekane discipline a u drugoj ringove. To znatno umanjuje broj natjecatelja zbog toga što brojni klubovi imaju natjecatelje i za meke i za tvrde discipline pa se na ovaj način moraju odlučiti da li će raditi ring ili mekane discipline. Kada bi sve bilo u jednoj dvorani klubovi bi mogli voditi natjecatelje za obje opcije.
ZAJEDNIČKI INTERES
Kako rješavate smještaj za tako veliki broj ljudi?
– To je drugi problem. Smještajni kapacitet kojim raspolažemo u gradu Karlovcu utječe na to da su brojni veliki timovi, reprezentacije, bili prisiljeni odustati jer su prvi adekvatan smještaj mogli naći tek u Zagrebu. Već 30 dana prije natjecanja svi su hoteli u Karlovcu bili popunjeni tako da ćemo naredne godine više pozornosti posvetiti tome. Angažirat ćemo stručnu osobu s iskustvom u turizmu. Iako je ove godine suradnja bila na visokom nivou, više ćemo se povezati sa djelatnicima Turističkih zajednica Grada Karlovca i Karlovačke županije. To bi morao biti zajednički interes svih nas.
Tu bi i mediji mogli pomoći?
– Točno. Razmišljali smo angažirati stručnu osobi iz medija koja bi nam pomogla promovirati turnir prije, za vrijeme i poslije natjecanja. Pisati priopćenja, raditi intervjue s najpoznatijim natjecateljima i trenerima iz država sudionika, od kojih su mnogi vrlo poznati. Vjerujem da bi nam to pomoglo.
Kako si došao do saznanja da je Karlovac Open u ovom trenutku bio najveći turnir na svijetu?
– Postoji središnji portal za prijavu, za sve kickboxing turnire koji se održavaju u svijetu. Usporedbom smo došli do podatka da je naš karlovački turnir ove godine najbrojniji turnir u svijetu u području sporta kickboxinga. Snaga turnira sastoji se u broju stranih natjecatelja i broju nacija koji nastupaju u Karlovcu. Posljednje izdanje, unatoč pandemiji iskristaliziralo je sliku, te je sada vidljivo da u Karlovac dolaze čitavi nacionalni timovi – reprezentacije, što u prijašnjim godinama nije bio slučaj. Već dugo je i najveći borilački event u Hrvatskoj i široj regiji.
ODAZIV IZ HRVATSKE BI TREBAO BITI VEĆI
Koliko je Karlovac kao centar kickboxinga prepoznat u međunarodnom okruženju?
– Karlovac je postao svjetska meka u sportu kickboxinga. Na europskoj razini je jedan od Top turnira dok je na regionalnoj razini to turnir koji se ne smije propustiti. Ono što nije dobro, a primjetljivo je, da u Karlovcu nastupa vrlo mali broj natjecatelja iz Hrvatske. To našu naciju svrstava tek na 5-6 mjesto. Svake godine s optimizmom očekujem naše prijave ali one nisu onakve kakve bi trebale biti. Zato se događa da je tek jedna osmina naših natjecatelja (200), dok su ostalo sve stranci ( 1500).
… A koliko ga akceptiraju u Domovini?
– Karlovac Open u Hrvatskoj dobiva razna priznanja na svim razinama pa su ove godine pokrovitelji bili Predsjednik RH Zoran Milanović, Ministarstvo Obrane RH, Hrvatski Olimpijski Odbor, Hrvatski zavod za toksikologiju i antidoping, Karlovačka Županija, Grad Karlovac i drugi. Sve su to pokroviteljstva bez financijske pomoći. Radi se, naime, o priznanju turniru. Za bolje financiranje moramo se snalaziti na drugim mjestima. Jedno od takvih je i natječaj Ministarstva turizma i sporta za lokalne zajednice na kojem je naš turnir postigao dovoljan broj bodova za sufinanciranje. Također, dijelom su turnir sufinancirali i Grad Karlovac i Karlovačka Športska zajednica, te Karlovačka županija i Zajednica športova karlovačke županije. Pobijedili smo i na natječajima Hrvatske Elektroprivrede i Vodovoda i Kanalizacije. Obzirom da sam pišem sve te prijave na natječaje sve mi to uzima jako puno vremena.
OSNAŽIVANJE TURIZMA
Što tebi znači takva referenca?
– Veliko je to priznanje za moj dugogodišnji rad. Predivan je osjećaj kada znaš da su tvojim mukotrpnim radom, u naš i županiju došli mnogi brojni timovi koji su ostvarili brojna noćenja, kod nas ostavili novac na hranu, pića, suvenire, taksi prijevoz, uplatili boravišne pristojbe … Osim toga svi ti ljudi putem masovnih medija šalju videozapise, slike i sportska izvješća u više od 40 država i preko 200 gradova, što sigurno osnažuje turizam. Nije tajna da se mnogi vraćaju kroz neko vrijeme na odmor u Hrvatsku.
Što možemo očekivati u budućnosti?
– U budućnosti možemo očekivati da se svake godine odvija taj tradicionalni Europski kup, koji nosi i naziv Memorijal ‘Mihaela Javorovića’. S vremenom kada se izgradi nova dvorana, većeg obima i puno modernija u svakom smislu od sadašnje, možemo očekivati i svjetski rang natjecanja. Sada je Karlovac Open srebrne oznake na svjetskoj listi natjecanja, a cilj je u nekoliko godina ući u svjetsku seriju i dobiti zlatnu oznaku. To je sasvim moguć scenarij. Za to trebamo još veću podršku od svih, od poduzeća i privatnika pa do svakog Karlovčana. To je naš turnir na koji svi moramo biti ponosni.
Koje mjesto KBK Tigar zauzima u hrvatskom kickboxingu?
– Kickboxing klub Tigar godinama zauzima vodeće mjesto u Hrvatskom kickboxing. Sigurno je najbolji klub na tatami disciplinama u Hrvatskoj, kada se zbroje svi rezultati u posljednjih 20 godina. To što je Tigar postigao teško da itko može ponoviti u kickboxingu u Hrvatskoj. Uskoro izdajemo monografiju o 20 godina djelovanja KBK Tigra pa će svi moći vidjeti što je to klub ostvario do sada. Spomenuo bih tek da je Tigar jedini klub koji je u sastavu reprezentacije sa svojim natjecateljima osvojio titulu ekipnih svjetskih prvaka u Napulju 2008. godine. Iste godine je uspjeh ponovio i na Svjetskom kupu u Austriji.
SVAKA MEDALJA JE VAŽNA
Tvoji borci se sa svakog natjecanja vraćaju sa pregršt medalja. Mnogi misle da to umanjuje vrijednost. Što nam možeš reći o tome?
– Kada govorimo o osvojenim medaljama, one zaista imaju različite vrijednosti. Tako je to i u karateu i taekwondou i ostalim pojedinačnim sportovima. Svaka medalja je važna za onoga tko ju je osvojio, a mi možemo na to gledati svatko na svoj način. Mišljenja sam da je svaka medalja koja je osvojena pobjedom vrijedna. Politika kluba je da ne spominjemo medalje koje su dobivene ždrijebom jer samo spominjanje takvih medalja umanjuje vrijednost medalja koje su osvojene. U skladu s time u našim se izvješćima nalaze samo medalje osvojene barem jednom pobjedom.
Koja je po tebi najveća vrijednost tvog kluba?
– Najveća vrijednost kluba je konstanta u vrhunskim rezultatima, masovnost u mlađim uzrastima, značajni međunarodni seniorski rezultati, snažna povezanost članova, stalna prisutnost na međunarodnoj sceni, na kraju organizacija našeg tradicionalnog Europskog kupa koji je planetarno poznat.
DUBOVČAK
U jednom razgovoru došli smo na temu Dubovca kada mi je Zoran kazao da je i on na neki način Dubovčak. Iskreno, bio sam iznenađen jer to nisam znao, a umišljam si da o Dubovcu i Dubovčakima znam jako puno. Kad mi je objasnio tko mu je, i odakle majka, sve mi je odmah bilo jasno. Majka mu je rođena u kući na rubu Kekićeve šume (u kojoj smo mi dubovačka djeca često brali kestene i vrganje) između crkve Majke Božje Snježne, Starog grada Dubovca i Bolfekove vile, na kraju puta koju Dubovčaki poznaju kao Šavorov put. Nedaleko te kuće prolazio je dio motokros staze koja je proslavila Dubovac, Karlovac i našega Lenu Šoštarića. Dakle, u toj je kući živjela obitelj Šavor, skromna i vrijedna obitelj, a koliko se sjećam svi su završili visoke škole. Jedna žena iz te obitelji je Zoranova majka.
Puno ste uložili u nove prostorije u bivšoj vojarni na Luščiću?
– Velika su bila ulaganja u prostor na Luščiću kako bi se doveo u funkciju dvorane. Strašno je bilo vidjeti taj prostor prije uređenja, strava. Što osobnim, što od prihoda od Europskog kupa, uspjeli smo urediti dvoranu za tatami i za ringovne discipline. Sada smo napokon u prostoru adekvatnom našim potrebama. Zahvalio bih gradonačelniku g. Damiru Mandiću što se zauzeo za sportske udruge. Klubovi su to zaista zaslužili, dobili su svoje sportske baze. Nadamo se da ćemo u tom prostoru biti dovoljno dugo da podignemo nove generacije vrhunskih sportaša.
TRENINZI BEZ OGRANIČENJA
Sada imate bolje uvjete za razvoj kickboxinga?
– Da, imamo puno više uvjeta za razvoj vrhunskih natjecatelja iz široke baze mladih Tigrova. Osim što imamo tatami dvoranu sada imamo i vreće, malu teretanu, konačno i ring u kojem naši mladi članovi mogu konačno dobiti pravi osjećaj za borbu a koji bez ringa nisu mogli imati. Uredili smo i sanitarni čvor, postavili i tuševe … Sada su uvjeti za trening zaista fenomenalni. Ono što je možda najvažnije to je da sada možemo trenirati bez vremenskog ograničenja, što prije nije bio slučaj.
Namjeravate proširiti sportsku djelatnost?
– Ovog trenutka ne razmišljamo o proširenju sportske djelatnosti. Osim podučavanja kickboxinga, svih njegovih disciplina, radimo tradicionalno i boks. U Statutu smo predvidjeli i organizaciju sportskih natjecanja. Šire od toga ne bi išli, upravo obrnuto, mi ćemo se držati tih djelatnosti kako bi u njima bili što uspješniji.
Koji su vaši izvori financiranja?
– Financiramo se iz nekoliko izvora. Prvi su klupske članarine, drugi izvor su dotacije Grada Karlovca i Karlovačke športske zajednice, treći izvor je Karlovačka županija i Zajednica sportova karlovačke županije, a četvrta je organizacija Europskog kupa Karlovac Open. Uz to imamo i nekoliko manjih sponzora i donatora.
Član si Upravnog odbora KŠZ. Kako ti vidiš svoju ulogu u „sportskoj vladi“ grada?
– Moja uloga kao člana Upravnog odbora KŠZ je ukazivati na probleme s kojima se susrećemo u karlovačkom sportu, ujedno i pronalaženje rješenja za svaki problem. Za svaki problem postoji rješenje, jedino je pitanje da li ga iz svog kuta gledanja vidimo. Zato je potrebno više mudrih ljudi koji mogu zajednički pronalaziti rješenja. Predsjednik Željko Šančić i tajnica Marijeta Ćelić odlično rade svoj posao. Mislim da je ovaj trenutni sastav ljudi u Upravnom Odboru prilično kvalitetan, a vjerujem i da je u stanju riješiti bilo koji problem koji bi se pojavio.
Foto: Facebook
