Prve kopačke i golmanske rukavice kupio mu je tetak Josip Perković Pepač, a otac Marijan Svetić, kao pravi šumar do toga uopće nije držao nego mu je objašnjavao dobre i loše strane rada s motornom pilom.
Letimičnim pogledom na ovaj intervju neki bi „zlobnik“ mogao pomisliti: „Zašto baš razgovor o sportu s HDZ-ovcem koji to ne krije, novoizabranim predsjednikom Gradskog vijeća Grada Karlovca i na neki način političarom?“. Marina Svetića dugo poznajem kao nogometnog golmana i bratića mojeg nekadašnjeg novinara s Hrvatskog radija Karlovca i karlovačkog dopisnika SN Krešimira Perkovića. Marin se bavio se trenerskim pozivom. Uspješno je vodio NK Mostanjem s kojima je u dvije sezone iz Treće ušao u Prvu županijsku nogometnu ligu. Iskreno, nikad ga nisam doživljavao kao političara dok nisam pročitao da je kandidat za predsjednika Gradskog odbora HDZ-a, kasnije pročitah i da je nositelj liste HDZ-a za Gradsko vijeće. Nakon što je izabran za predsjednika Gradskog vijeća, a znam ga isključivo kao sportaša, smatram da je dobro zapitati ga što on misli o KA-sportu. Konačno, od ljudi iz sporta na funkcijama se očekuje da imaju više sluha za sport.
Dakle, razriješili smo dilemu zašto KAŠ-ev sportski intervju tjedna s političarom Marinom Svetićem. Sada možemo dalje …
Čestitam na izboru za predsjednika Gradskog vijeća Grada Karlovca. Što to tebi znači?
– Volim svoj grad, vezan sam za Karlovac i nova funkcija znači mi puno jer mi daje mogućnost raditi za dobrobit i napredak zajednice.
Odrekao si se naknade za funkciju i time mnoge (ne)ugodno iznenadio. Zašto?
– Svima su puna usta obećanja pa je u redu da čovjek krene sam od sebe i svojim osobnim primjerom da obol za pomoć mladima kako bi sutra profesionalno ostali u našem gradu i služili na čast i ponos svih Karlovčana.
DVIJE GLAVE SU UVIJEK PAMETNIJE
Što je uopće jednog sportaša privuklo da se počinje bavi politikom?
– U HDZ sam se učlanio 2003. godine jer smatram da kada je politika u funkciji sporta isti se može uz dobru volju itekako unaprijediti. Motiv mi je bila i mogućnost aktiviranja poznanika i prijatelja, bez obzira na političku pripadnost, da budu konstruktivni i kreativni kada je u pitanju utjecaj politike na sport jer, dvije glave su uvijek pametnije od jedne, zar ne.
Kako bivši sportaš na tvojoj funkcije može pridonijeti boljitku sporta u Karlovcu?
– Zalaganjem za pomoć sportašima u svim mogućim oblicima. U suradnji s gradonačelnikom nastaviti ćemo trend kada su u pitanju razne potpore sportašima i nastojati izvući još koju kunu više za sportske klubove i udruge. U eri kompjutora zaista je bitno baviti se sportom.
KŠZ je servis sporta. Jesi li zadovoljan njenom ulogom?
– U prošlom sazivu Upravnog odbora KŠZ-a bio sam član, a g. Feitl predsjednik. Trudili smo se biti jednaki prema svima i nastojali čim više odraditi za sve sportaše našega grada uz, dakako, dobri u kvalitetnu suradnju s gradonačelnikom. Sadašnji saziv Upravnog odbora na čelu s g. Šančićem je dobar i obećavajući. Naravno da mene kao pojedinca kopka jesam li nešto mogao još bolje i više napraviti za sport. Uvjeren sam da će sadašnji saziv KŠZ-a uz potporu zajednice biti uspješniji od prijašnjega i vjerujem da se u tom pravcu neće štedjeti.
Tvoj brat Eduard-Edo Svetić je bio rukometaš a kao hrvatski branitelj poginuo je u obrani Karlovca. Ima li taj događaj veze s time što si danas angažiran u politici?
– Moj politički put isključivo je vezan uz nastojanje da radim za boljitak zajednice.
Prigodom 50 godina ŠSD 2017. na dvorani je postavljena spomen ploča svim sportašima i sportskim djelatnicima Karlovca koji su položili život u obrani grada. Što misliš o tome?
– Tko god se sjetio svaka mu čast i kapa do poda. Karlovački sportaši-branitelji su dali nemjerljiv obol u stvaranju hrvatske države i hvala svima koji njeguju tradicije i vrijednosti Domovinskog rata kao vječni zalog za sve buduće generacije koje dolaze. Hvala svima koji su sudjelovali u podizanju spomen ploče.
ODUVIJEK JE HTIO BITI GOLMAN
Rođen si Banijanac a majka ti je iz Mostanja. Kojem kvartu više pripadaš?– Da, rođeni sam Banijanac iz nekadašnje Ulice Ognjena Price 32. Živio sam u Luščiću gdje nam je obiteljska kuća, kratko u Novom centru i u Mostanju, a sada sam u Grabriku. Prema tome, pravi sam Karlovčanin i time se ponosim, s time da mi je „pupak zakopan“ na Baniji.
To smo razjasnili, a zašto si baš izabrao nogomet?
– Ovako, za košarku sam bio prenizak, a za rukomet nisam imao klapu jer je ekipa iz razreda igrala nogomet po karlovačkim klubovima. Nogometom sam se aktivno počeo baviti 1985. u NK Radnik sa Gaze. Počeo sam igrati kao vezni igrač. Trener u pionirima nam je bio g. Antun Bukovčak, inače Borisov tata (Boris Bukovčak aktivan speleolog op.a.) s kojim sam išao u razred. Boris je također igrao nogomet u NK Radnik. Od tadašnje ekipe iz škole u Radniku je igrao još i Branko Nenadić, kasnije vrlo uspješan bejzbolaš i u nacionalnim okvirima. Nakon Radnika sam igrao za NK Karlovac u svim omladinskim kategorijama.
Na kraju ipak golman?
– Oduvijek mi je želja bila biti golman. Tom idejom me „inficirao“ moj pokojni tetak Josip Perković Pepač. Jednom prilikom u kuću nam je došao Branko Čavlović Čavlek koji je bio prijatelj s Pepačem i dobro je poznavao mojega tatu koji je bio visok rastom pa je u meni odmah vidio golmanskog talenta. Ali, pokojni Čavlek nije bio u pravu. Obzirom da nije poznavao moju mamu, čiji sam gen rasta naslijedio, tako da od nekog visokog stasitog golmana nije bilo sreće. No, tijekom 18 godina aktivnog bavljenja nogometom u puno županijskih klubova gdje sam nastupao, branio sam županijske rangove i četvrtu regionalnu nogometnu ligu. Za NK Mostanje sam igrao samo u konkurenciji veterana.
NOGOMET SPORT No1 – OBITELJ DALA TRI PREDSJEDNIKA NK KARLOVCA
Koju zanimljivost pamtiš iz tog razdoblja?
– Nastupivši u konkurenciji kadeta NK Karlovac u Lipiku protiv Slavonca domaćini su već na početku utakmice imali nekoliko izglednih prilika za gol, ali ga nisu uspjeli zabiti pa je naš pokojni trener Marijan Milčić zaključio da kad je trava na igralištu relativno visoka, da ja kao pravi faktor iznenađenja iskočim iz trave, obranim udarac na gol i vratim se natrag u travu ha,ha,ha … Udarci pod prečku ako nisu bili precizni nisu mi bili problem. Zanimljivo je još i to da smo iz moje obitelji tetak Pepač, bratić Krešo i ja bili predsjednici NK Karlovca.
Krešimir Perković ti je bratić, Stevica Benić mamin rođak. Koji je to gen u vama da ste svi zaluđeni nogometom?
– To je rodbinska veza iz Mostanja. Stevica Benić je u fazi našeg djetinjstva već bio nogometni trener u NK Karlovac. Kao djeca smo pozorno i sa zanimanjem slušali njegove priče dok je igrao u Lokomotivi, Australiji, Švicarskoj … Upijali smo ih poput spužve. Marijan Milčić je susjed mojima u Mostanju i nogometni trener koji je također osvajao naša srca u tim mladenačkim danima. Onda još i Krešin tata, tetak Pepač poznati karlovački sportski novinar, predsjednik NK Karlovac, predsjednik KŠZ i igrač nekadašnje Slavije koji je u jednoj kup utakmici zabio gol protiv splitskog Hajduka tada najboljem vrataru svijeta Vladimiru Beari. Dakle, kada u rodu imaš takva dva nogometna znalca s puno iskustva naravno da te maksimalno zainteresiraju za najvažniju sporednu stvar na svijetu. Prve kopačke i golmanske rukavice kupio mi je tetak Pepač, a moj tata Marijan Svetić, kao pravi šumar do toga uopće nije držao nego mi je objašnjavao dobre i loše strane rada s motornom pilom.
Krešimir Perković je bio dobar nogometaš, a i dugogodišnji je sportski novinar. Što ti misliš o karlovačkom sportskom novinarstvu?
– Krešo je bio pravi nogometni kreativac, imao je nos za gol, a i danas je kad je nogomet u pitanju veliki fan i znalac. Sjećam se fotke iz ranih 90-tih s Hrvatskog radio Karlovca i karlovačke sekcije sportskih novinara na kojoj je bio Krešo, Beli Perušić, Ivana Lukačić, Martina Naletilić, Mario Protulipac, Ivana Humić, Lana Milčić Dorin, Mojca Kubelj … a mentor i urednik Marijan Bakić. Bili su tada to mladi ljudi koji su se bavili sportskim novinarstvom, a danas su uspješni na svom profesionalnom putu koji su odabrali.
PRIMJERI NK SLAVEN BELUPO I RK PODRAVKA
Vratimo se opet politici jer ne možemo izbjeći razgovor o sportu i politici obzirom na tvoju novu funkciju. Koliko je karlovački proračun rastezljiv a da bi se više moglo izdvojili za kvalitetni sport?
– Obzirom da sam tek stupio na funkciju predsjednika Gradskog vijeća siguran sam da će suradnja s gradonačelnikom i zamjenicom, kada je sport u pitanju, biti kvalitetna. Moraju znati da ću im biti afirmativno dosadan kada je sport u pitanju.
Misliš da bi trebali bolje lobirati kod jakih tvrtki da više izdvajaju za klubove koji su u najvišem rangu natjecanja?
– U sportu novaca nikad dovoljno. U KŠZ raspodjela sredstava obzirom na klubove u prioritetu i sve ostale je posložena sukladno mogućnostima i realna. Kada je riječ o lobiranju kod jakih tvrtki bilo bi idealno kada bi te iste tvrtke u potpunosti uložile kapital u karlovačke klubove koji nastupaju u najvišim rangovima natjecanja, kao što je na primjer NK Slaven Belupo ili RK Podravka. Važnost sporta u Karlovcu prepoznata je od strane gradonačelnika, što je vidljivo i kod izgradnje atletske staze, travnjaka na stadionu … Činjenica je da su i 23 trenera u kategorijama seniora i mladeži važna komponenta razvoja mladih sportaša i općenito sportaša u kompletu, kao takvi prepoznati i stavljeni pod okrilje KŠZ-a sukladno naravno Strategiji. Koliko mi je poznato u tijeku je izrada novih kriterija za raspodjelu sredstava. Stoga smatram da je svaka dobra ideja dobrodošla u narednom periodu. Ne bi trebalo “robovati” nekakvim uzancama …
OKUPIO BIH SVE AKTERE IZ PRIVATNOG I JAVNOG SEKTORA
NK Karlovac 1919 najavio utrku na prvo mjesto u 3. HNL Središte i ulazak 2. HNL a što znači više novca. Da li je Uprava kluba kadra osigurati više sredstava od onoga što dobiju iz proračuna?
– Prijašnja, a i sadašnja Uprava kluba je dobro posložena. Tekuća sezona je završila u seniorskoj konkurenciji vrlo uspješno u svim razinama. Mislim da mogu uz jaču potporu zajednice puno učiniti.
Što bi ti napravio?
– Posjeo bih zajedno sve aktere iz privatnog i javnog sektora koji mogu pomoći uspjehu NK Karlovca. Trebalo bi „skupiti glave“ i staviti sve „karte na stol“ te pronaći najbolja rješenja. Ponekad ljudi od kojih se najmanje nadaš najviše pomognu. Tako i sada treba imati vjeru, zasukati rukave i baciti se na posao. “Na staroj Korani zastava vijori, ona govori Karlovac je najbolji!” (navijački moto op.a.).
POBORNIK DOMAĆIH KADROVA
Bez pojačanja teško će biti realizirati ciljeve?
– Pobornik sam favoriziranja domaćih karlovačkih igrača u seniorskoj momčadi NK Karlovca. Smatram da sve kvalitetne karlovačke nogometaše treba staviti pod kapu NK Karlovca. Naš grad ima nekoliko vrlo kvalitetnih, motiviranih i nadarenih nogometnih trenera s potrebitim licencama poput Lucijanića, Štefančića, Šulentića, Magdića, Božića i Pribanića koji su solo, ili u tandemu, sposobni uz adekvatnu igračku potporu napasti prvo mjesto u 3. HNL i plasman u 2. HNL. Također, rad instruktora u NSKŽ je vrlo bitan u odabiru najboljih, bez obzira na selekcije u gradu i županiji gdje iz domaćeg bazena crpimo kadar za stožerni klub. Naš instruktor Igor Gec je sposoban, marljiv i radišan. Uz jaki nogometni pedigre kojega ima (njegov djed Gec je proslavljeni karlovački nogometaš iz vremena igranja kluba u prijeratnoj Drugoj saveznoj nogometnoj ligi op.a.), svakako da može odgovoriti ovom izazovu. Pokojni Branko Čavlović Čavlek je u svoje vrijeme upravo u ovom segmentu bio jedan od najvećih nogometnih animatora u Hrvatskoj koji je „prokljuvio“ sposobnosti budućih reprezentativaca koji su svoj nogometni put započeli upravo u našem gradu.
Što nam možeš kazati o županijskom nogometu?
– Ponavljam, dobar rad u stožernom klubu NK Karlovac reflektira se na ostale županijske klubove. Infrastrukturni uvjeti u županijskim klubovima kao i trenerski kadar puno su bolji nego u prethodnom periodu. Slunj je u regionalnoj ligi gdje nam ulazi i NK Duga Resa. U tom rangu natjecanja u nekom narednom periodu ima mjesta, obzirom na rad kolega u klubovima, za NK Ogulin i NK Ilovac, a uz malo više sreće Vatrogasac i Koranu. Svi nogometni djelatnici koji sve svoje slobodno vrijeme, trud i znanje nesebično daju i ulažu za dobrobit funkcioniranja nogometnih klubova s područja grada i županije zaslužuju priznanje i veliko hvala jer bez istinskih nogometnih entuzijasta klubovi ne bi mogli funkcionirati.
Stadion uz Koranu napravljen je kao atletsko-nogometni stadion a zapravo su ga preimenovanjem nogometaši prisvojili. Da li bi bio za to da se stadionu vrati izvorno ime ili na primjer, Gradski stadion Karlovac?
– Branko Čavlović Čavlek je bio jedan od velikana hrvatskog nogometa i sporta općenito, priznati sportski djelatnik koji je najveći dio svog bogatog sportskog života posvetio radu s mladima, razvoju i afirmaciji mladih nogometaša. Pitate me kao bivšeg nogometaša i nogometnog djelatnika o preimenovanju stadiona? Hm, bio bih nekorektan kada bih rekao da u ovom slučaju nisam subjektivan.
Foto: Privatna arhiva
