Jasenka Štimac, djevojački Tadić! Karlovčanka a mnogima, nažalost, skoro nepoznata, čak i u sportskom okruženju. E, sad se možete zapitati zašto? Nenametljiva, skromna, marljiva, predana sportu kojim se bavi … Obično je to tako s takvim ljudima.
Kao djevojka koja je živjela na Švarči dvije godine je rukomet igrala za Jugoturbinu, a paralelno je šest mjeseci igrala i košarku. Rukomet je igrala za RK Banija koju je trenirao prof. Milan Milošević. Rukometom se bavila njena kćerka Marina Burić, danas direktorica Turističke zajednice Grada Karlovca, a trener joj je bio Milan Brkić. Marina nakon završenog fakulteta kreće u kuglanje gdje je već 20 godina, a kuglanjem se bave još i unuka Lora i unuk Lovro. U kuglanju je rekreativno 10 godina i 27 godina u Kuglačkom klubu Karlovac gdje je praktički danas „Katica za sve“.
NIKAD NAGRAĐIVANA
Gotovo 40 godina si u sportu. Jesi li ikad dosad nagrađivana od sportskih asocijacija?
- Nikada nisam primila nikakvu nagradu.
Rukomet je prvi sport kojim si se počela baviti a u kuglačkom si sportu već više desetljeća. Što te privuklo u kuglanje?
- Moj je tata kuglao za Jugoturbinu, a kao djevojčici to mi je bilo zanimljivo. Kad je napravljeno igralište na Švarči rukomet je, uz košarku, bila moja sportska ljubav. Zbog loših autobusnih veza košarku sam brzo morala zaboraviti i nastavila sam igrati rukomet. Preseljenjem u grad nastupala sam za RK Baniju. Dogodila se ljubav i rukomet je otišao u arhivu. Kad sam se zaposlila nedostajao mi je sport a sindikat Karlovačke banke gdje sam bila zaposlena je imao rezervirane termine na kuglani u tadašnjem Hotelu Korana. Od prvog trena znala sam da je to moj sport. Kako sam kuglala s lakoćom i očito imala dara, na nagovor trenera kuglanja gospodina Jakova Krmpotića ubrzo postajem članica Karlovca.
To je to, takvi se ljudi jednostavno ne žele nametati. Dovoljno im je što uživaju u onome što rade, što im je hobi. Međutim, oni kojima ide ova poruka to ne bi smjelo biti svejedno. Zašto? Puno je sportskih priznanja otišlo u prave ruke, a puno ih je nažalost dodijeljeno po tko zna kojim sve ne kriterijima. Najčešće „nastradaju“ oni pravi, nenametljivi i istinski sportski zanesenjaci. Gotovo 40 godina je u sportu, najduže kuglačkom, jer da je u nogometu, košarci ili rukometu zasigurno bi više ljudi za nju čuli. Ovako, Jasna je „žrtva“ svoga sporta koji se u Karlovcu već desetljećima bori za status koji bi po rezultatu i masovnošću trebao imati bolji tretman. Pored „najvažnije sporedne stvari na svijetu“ i još nekih drugih loptačkih sportova kuglanje će i dalje tražiti svoj status pod okriljem KA-sporta.
OSTATI ĆE NA PRVOJ POZICIJI
Prvakinje ste jesenskog dijela prvenstva. Da li je bilo teško to ostvariti?
- Iskreno, očekivala sam ovakav ishod na kraju prvog dijela prvenstva. Ponosna sam na svoje kuglačice jer su pokazale ozbiljnost i borbenost. Da je bilo lako i nije. Na pojedinim kuglanama smo se dobrano namučili što se vidjelo po ukupnom broju osvojenih čunjeva gdje je prosjek po igračici bio 515 čunjeva što je ispod njihovih mogućnosti. Glatka pobjeda je sa prosjekom od 550 čunjeva. Isto tako moram napomenuti da imamo
najmlađu ekipu u ligi.
Više ne igraš?
- Svoje mjesto u ekipi prepustila sam mladima, vodim treninge i svu papirologiju, pišem programe i poneki puta glumim šofera.
Kakva je konkurencija u ligi?
- Najveći konkurenti su nam ŽKK Ogulin kojeg smo u jesenskom dijelu pobijedili s 5:3 na njihovoj kuglani i ŽKK Kupa iz Ozlja koju smo pobijedili 7:1 na našoj kuglani.
Kakvi su vam izgledi ostati na prvoj poziciji?
- Ako se u nastavku prvenstva ne dogode nepredviđene povrede, bolesti, odnosno neke druge okolnosti, vjerujem da ćemo ostati na prvoj poziciji.
Kvalifikacije?
- Priželjkujem kvalifikacije bez obzira što istovremeno razmišljam o odustajanju.
Zašto odustati?
- Kad bi ušli u Prvu HKL trebale bi nam najmanje tri kvalitetne igračice. To bi vjerojatno bile kuglačice iz drugih klubova s područja RH kojima bi trebalo osigurati prijevoz, eventualno boravak. To je neizvedivo jer ih ne možemo financirati. Imamo problem prijevoza na utakmice. Ako kombi kojim slučajem kombi ne može voziti moj partner koji je član Uprave kluba, moramo tražiti i platiti šofera.
BEZ MLADIH NAM NEMA PERSPEKTIVE
Kakva je perspektiva ženskog kuglanja u Karlovcu …
- Da se nije dogodilo ovo zlo od korone sad bi u kuglani bilo tridesetak djevojčica i dječaka. Kako se kuglana nalazi u Domu HV Zrinski djeca nisu u kuglanu ušla godinu dana i raspršili se kud-koji. Nije mi žao ako su se nastavili baviti bilo kojim sportom. Biti ću tužna samo ako su od sporta odustali. Uložila sam puno u rad s mladima i nije mi žao. Pojedincu su talentirani za kuglanje. Vodila sam ih po svim natjecanjima u organizaciji KSKŽ, Regije Zapad i naravno na sva državna prvenstva u organizaciji HKS-a. Sa svakog natjecanja smo se vračali s puno različitih medalja. Bez mladih za smjenu generacije nema nam perspektive. Da je u danom trenutku bila neka osposobljena gradska kuglana, priča bi se nastavila. Ovako …
Da li je taj vaš rad prepoznat?
- Već godinama nije naš klub nagrađen za svoje rezultate i postignute uspjehe. Što reći?
Da li je bolja situacija s kuglačkim sportom u Karlovačkoj županiji?
- Što se tiče Ogulina, pa i Ozlja, puno više se polaže pažnje i nagrađuje kuglanje, kako ekipno tako i pojedinačno.
Koji su problemi kuglanja karlovačkog kuglanja?
- Broj jedan je kuglana. Problem na kuglani Zrinski je u organiziranju bilo kakvog drugog natjecanja osim prvenstvenih utakmica i treninga, a što je ugovorom regulirano preko KŠZ. Nismo u mogućnosti dogovoriti bilo kakvu drugu aktivnost sa školama, na primjer sat tjelesnog odgoja najmanje jednom-dvaput mjesečno što nam otežava rad s najmlađima u školi kuglanja, ili prijateljsku-trening utakmicu za seniorke. Za svaku takvu sličnu aktivnost moramo zatražiti Prvo Ministarstva obrane, a što i nije baš tako jednostavno dobiti.
To je sve?
- Nažalost ne, nije dovoljna i zastarjela je medijska pratnja. Na primjer, na TV 4 rijeke snimke su stare još dok sam ja aktivno igrala za ekipu. Možda i pet godina?! Vrata kuglana su otvorena svim novinarima, mogu doći fotografirati, razgovarati, što god žele. Puno je novih lica, kuglačica i kuglača. Htjeli bi da kuglanje ima svježe fotografije a ne stare po pet godina. Zatim, financiranje trenera klub si ne može priuštiti. Sve se bazira na volontiranju. Svi smo tu jer volimo kuglanje i zdušno sve obavljamo bez naknada. Mi kuglači smo istinski sportaši volonteri.
KUGLANJE U RANG S KLUBOVIMA ISTE KATEGORIJE
Kako to riješiti, što predlažeš?
- Staviti kuglanje u rang sa svim klubovima iste kategorije. Ako je druga liga onda su tu košarka, rukomet, odbojka i kuglanje. Trebalo bi omogućiti izgradnju kuglane s popratnim sadržajima na kojima bi se mogla održavati prvenstva države, a samim time to je i promocija Karlovca kao turističke destinacije. Trenere kuglanja bi trebalo platiti kao i sve druge trenere …
U Karlovcu imamo ženski kuglački klub, rukometni, odbojkaški … Kakav je po tebi tretman ženskog kolektivnog sporta u gradu?
- Priča se i nagrađuje samo rukomet i odbojka. Kuglanje se često puta i ne spomene, kao da ne postoji.
Trener si i u Školi kuglanja?
- U mirovini sam i imam vremena. Volim djecu i želim im pokazati ljepote kuglačkog sporta, naučiti ih kuglanju. Pokojna Angelina Škalamera i ja smo započele sa Školom kuglanja. Iz te škole su izašle Nikolina, Martina, Ana, Katarina a danas su okosnica naše seniorske ekipe.
Da lije to tvoja unuka Lora Burić protežirana zato što joj je baka trenerica?
- To ne dolazi u obzir. Presretna sam kad sam okružena mladim kuglačicama i voljela bih da ih je više. Moja unuka je vrlo talentirana i na kuglani je od rođenja. Sa 14 godina bila je prvakinja Hrvatske u Sprintu u kategoriji mlađih juniorki U-18. U ekipi s Paolom i Doroteom bile su druge na prvenstvu Hrvatske za kadetkinje. Sada je s Doroteom u sastavu seniorske ekipe.
Nećemo o godinama osim što sam već napomenuo da si baka. Ne odgovaram te naravno, ali moram te pitati – koliko dugo još misliš ostati na kuglačkim stazama?
- Sve dok mi zdravlje bude dozvoljavalo ‘skakutat ću po kuglani’ tako kaže moj unuk. Imam cilj a on je odigrati još nekoliko veteranskih prvenstava.
Što misliš o karlovačkom sportu?
- Mislim da nedostaje dvorana u kojima bi se mogli raditi kondicijski treninzi sa stručnim trenerima. Smatram da bi trebalo više proširiti sport u školama. Školska djeca bi se morala natjecati u svim sportovima, ne samo određenima i naravno, omogućiti im da upoznaju sve sportove.
Za kraj, imaš li sportskih želja?
- Svakako da imam, prije svega to je vrhunski rezultati mog kluba. I još nešto, oduvijek sam željela da kuglanje postane olimpijski sport!
Foto: Privatna arhiva
