Četiri godine je bio član atletske reprezentaciji Jugoslavije, Tri puta prvak Balkana i rekorder na 4×400 metara. Bio je prvak Mediterana i rekorder na 4×400 metara te srebrni na Univerzijadi na 4×400 metara. Osvojio je srebrnu medalju na 400 metara i 4×400 metara na USIC europskom prvenstvu (Union Sportive Internationale des Cheminots) – međunarodno željezničko sportsko udruženje uz sudjelovanje vrlo dobrih atletičara iz istočnoevropskih klubova. Tada su nastupili kao AK Željezničar i po toj osnovi je sastavljena reprezentacija (Željezničar, ŽAK, Spartak, Rabotnički …). Čak 25 godina držao je hrvatski rekord na 4×400 metara. Dva puta je biran za najboljeg sportaša Karlovca. Četiri godine je bio član IO HAS, a 2003. godine hrvatski delegat na kongresu IAAF u Parizu. Nikad nije bio seniorski prvak Hrvatske ili Jugoslavije, a bio je više puta 2. ili 3. na 100, 200 i 400 metara te 400 metara prepone. Njegovi najbolji rezultati na 100, 200, 300 i 400 metara su klupski rekordi, već skoro 50 godina.
Riječ je o Ivanu Ivičaku, bivšem karlovačkom atletičaru a danas poslovnom čovjeku.
KARLOVAC JE IDEALNO MJESTO ZA TRENING KAMP
Nakon dugo godina Karlovac je opet bio domaćin jednog značajnijeg atletskog natjecanja – seniorskog Prvenstva Hrvatske?
– Konačno možemo i u Karlovcu organizirati ozbiljno atletsko takmičenje. Karlovac je svima blizu, atmosfera je uvijek dobra i sportska, ima atletsku tradiciju i dobar image. Došlo je dosta ljudi, baš je bilo ugodno i uspješno, a karlovački atletičari i atletičarke bili su uspješni i zapaženi. Konačno su kod kuće mogli pokazati svoje mogućnosti
Bolji uvjeti trebali bi značiti i napredak karlovačke atletike. Koji bi sad potezi trebali uslijediti?
– Svakako treba poboljšati uvjete na starom stadionu, jer je to idealna kombinacija za ozbiljni trening, kao i za trening početnika. Stari stadion je idealan za dopunski trening i za druge sportove. Potrebni su i novi treneri, a rješenje je stimulirati studente da postanu atletski treneri. Novi uvjeti mogu donijeti i komercijalne prednosti. Karlovac je idealno mjesto za trening kamp ne samo za atletiku, nego i za druge sportove. Uz obje strane Korane već sada postoje sportski tereni, uz dodatna ulaganja mogu se stvoriti idealni uvjeti
POTREBNO JE UKLJUČITI NOVE TRENERE
Ima li Karlovac dostatan stručni i natjecateljski kadar za takav iskorak?
– Pokazalo se da ima. Atletika je kompleksan sport i za kompletan pogon potrebni su treneri različitog usmjerenja kao što su: sprint, trčanje na srednje i duge pruge, skakanja, bacanja … U svakom slučaju potrebno je uključiti nove trenere. I još nešto, bitna je masovnost a tada će doći i kvaliteta.
Jesi zadovoljan prikazanom atletikom na Prvenstvu?
– To je trenutno sve što imamo u Hrvatskoj. Nisu nastupili svi najbolji, Perković, Kolak …, a u nekim disciplinama imamo premalo kvalitetnih pojedinaca. Iza kvalitetnih pojedinaca nema drugih jednako kvalitetnih, koji će pojačati konkurenciju i dovesti do boljih rezultata. Zato je, mislim, potrebno proširiti bazu, onda će doći i koncentracija kvalitete.
Kako komentiraš trkače u svojoj nekadašnjoj disciplini?
– Rezultati su solidni, ali su slabiji. U moje vrijeme to je bila jedna od najjačih disciplina,a među 10 najboljih u Jugoslaviji većina je bila iz Hrvatske. U reprezentaciji smo u štafeti 4×400 metara bili tri ili sva četvorica iz Hrvatske.
Što misliš o karlovačkoj atletici danas?
– Odlično se radi. To se vidi i po osvojenim medaljama na ovom prvenstvu. Karlovački atletičari nastupaju u svim reprezentacijama Hrvatske. Sada je to više orijentirano na trčanje, a za iskorak treba više trenera.
BELČIĆA OČEKUJEMO NA SLIJEDEĆIM IGRAMA
Može li Bruno Belčić do Olimpijskih igara, ako ne u Tokiju onda do prvih sljedećih?
– Za Tokio je prekasno. Njegov napredak iz sezone u sezonu je očit. Svi vjerujemo u njega i očekujemo ga na slijedećim Igrama. Očekuje se nešto i od braće Belčić.
Promakle su ti Olimpijske igre. Što se dogodilo?
– Sa Jelicom sam bio kandidat za OI u Montrealu. Ona je uspjela, ja nisam. Nisam bio dovoljno dobar, nedostajalo mi je tri desetinke sekunde do norme.
BEZ ZDENKA KUZMANIĆA NE BIH BIO USPJEŠAN
Atletiku u tvoje vrijeme kad si bio aktivan i danas?
– U moje vrijeme je atletika bila masovnija i bila je veća koncentracija kvalitete, ali su uvjeti bili lošiji nego danas. Vjerojatno smo se zbog manjka drugih mogućnosti više koncentrirali na sport. Nije nam cilj bio novac, jer ga u atletici nije ni bilo. Evo na primjer, radio sam u Jugoturbini da bi se mogao baviti sportom i studirati. Prednosti tadašnjeg bavljenja sportom koristilo mi je kasnije u životu. Stekneš bolje radne navike, naučiš se boriti i ne priznaješ nikome da je bolji. Tu je veliku ulogu imao moj trener Zdenko Kuzmanić, bez njega ni ja ne bih bi uspješan. Bio mi je trener, imali smo iste ciljeve, pozitivno je utjecao na moje stavove u životu. Nažalost, nismo imali kvalitetnu opremu koja je danas svima dostupna. Jelica i ja došli smo do svojih najboljih rezultata trenirajući na starom atletskom stadionu. Zimi je to bilo otežano, staza je bila smrznuta ili pod snijegom, često je bila poplava. Treneri su morali biti inovativni i nismo imali odgovarajućih pomagala. U to vrijeme bio je izgrađen novi „stari“ drveni most na Korani, drvena podloga bila je ravna i tu smo trenirali sprint zimi. Prof. Dujo Oreščanin izmislio je novu spravu, kolica sa kotačima od bicikla, koju je vukao auto a mi smo se držali za nju i slijedili auto. Postizali smo brzine mnogo brže od svjetskog rekorda. To je, mislim, dobro za trenirane sportaše a nije za početnike jer su opterećenja vrlo velika.
Nakon uređenja atletske staze Karlovac bi sad mogao biti organizator i nekih međunarodnih atletskih mitinga?
– Sada imamo uvjete i za ozbiljnija natjecanja. Također može biti mjesto za pripreme i za atletski kamp.
ATLETIČARI SU ZASLUŽNI ZA IZGRADNJU STADIONA
Dva velika natjecanja održana su u Karlovcu, AKE i BAI. Nastupao si?
– BAI je bilo juniorsko natjecanje, a ja tada više nisam bio tako mlad. Na AKE sam bio sudac jer sam se prestao aktivno baviti atletikom.
Na otvorenju novog atletskog stadiona uz Koranu 1975. nosio si zastavu? – Podigao sam zastavu na službenom otvaranju stadiona.
Nogometaši su stadion koji je izgrađen kao atletsko-nogometni preimenovali u stadion „Branko Čavlović-Čavlek“ i praktički ga „oteli“ atletičarima. Misliš da bi stadionu trebalo vratiti njegovo izvorno ime?
– Atletičari, najviše Zdenko Kuzmanić, zaslužni su za izgradnju stadiona. Drugi ljudi su kasnije donosili druge odluke. Nedvojbeno je da su atletičari postigli znatno veće rezultate od nogometaša.
ZASLUGA DUJE OREŠČANINA ZA JELIČIN USPJEH JE NEDVOJBENA
Bio si na otkrivanju sportsko-turističke ploče na Foginovom. Misliš da bi trebalo nastaviti na taj način davati priznanja sportašima koji su obilježili sport grada?
– Lijepo je sjetiti se uspjeha iz prošlosti. Generalno, nisam za glorifikaciju bilo koga. Image gradu stvaraju sportaši i iznimni pojedinci, ne spomenici. Veći doprinos sportu je stvoriti bolje uvjete, za današnje i buduće generacije. Mlade sportaše i mlade ljude ne zanima previše što je bilo u prošlosti. Ima u gradu dosta različitih spomenika, nekima i za nešto, ali su zapušteni i nisu održavani. Nažalost, vjerojatno to očekuje i ovaj. Ne mogu se oteti dojmu da su obilježja i različiti spomenici više „spomenik“ onima koji to predlažu, nego onima koji su za to zaslužni. Kako onda protumačiti činjenicu da nije bio prisutan prof. Dujo Orešćanin. Njegova je zasluga za Jeličin uspjeh nedvojbena, jer bez njegovog znanja Jeličin talent se ne bi nikada mogao dokazati. Konačno, i Jelica ga često spominje u tom kontekstu.
S Jelicom si praktički u isto vrijeme bio član reprezentacije. Po čemu pamtiš to razdoblje vaše sportske aktivnosti?
– Zajedno smo bili u reprezentaciji, ja četiri godine ona duže. Ona je bila daleko uspješnija. Bila moj najveći navijač, kada sam trčao čuo sam je na drugom kraju stadiona. Družili smo se i van sporta. Zdravko Štefančić-Mata „ubacio“ se u ekipu i postao Jeličin suprug, a kada je došao na svijet dio društva postao je i Matija Štefančić „mali Mata“. U reprezentaciji smo mi 400-metraši bila dobra klapa, a družili smo se i kasnije kada smo završili sa sportom. Nažalost, Josip Alebić, prijatelj i uspješan 400-metraš, umro je nedavno.
„ŽIGA“ JE NAJSVESTRANIJI KARLOVAČKI SPORTAŠ
Tko je po tebi najbolji ili najsvestraniji sportaš Karlovca?
– Ne vidim tko bi bio bolji od Želimira-Žige Feitla. Bio je pionir karatea, reprezentativac i izbornik. Bio je dobar rukometaš i atletičar, uspješan u jedrenju i tko zna u čemu još. Zajedno smo bili u ekipi koja je donijela bejzbol u Karlovac. Danas, nakon aktivnog sporta uspješan je u golfu i tenisu, bio je svjetski prvak u golfu u svojoj kategoriji. Kao sportaš i donedavni gradski predsjednik a sada županijski predsjednik sportske zajednice uspješno vodi sport. Zaslužan je i za uređenje stadiona, jer je uz našeg gradonačelnika g. Damira Mandića uvjerio Ministarstvo i druge institucije u Zagrebu da izdvoje sredstva za obnovu.
Koliko danas znaš o karlovačkom sportu?
– Ne previše da bi mogao nešto pametno reći. Odbojka i rukomet napreduje, bejzbol je standardno u vrhu, borilački sportovi i gimnastika su tradicionalno masovni s uspješnim pojedincima, tenis sa novom predsjednicom Tanjom Basar ima perspektivu … Nogomet tradicionalno ima planove i želje za svijetlu budućnost koja nikako da dođe.
I za kraj još jedno pitanje, igraš tenis rekreiraš se, ostao si aktivan?
– U slobodno vrijeme igram tenis, trčim i igram nogomet za NK Čeglje u veteranskoj ligi Jastrebarsko. Sve se manje ljudi bavi se sportom, nažalost. Postoji opasnost da nećemo imati s kim igrati kada ovi mlade ostare! Nema boljeg za opuštanje od sporta, a i pivo bolje onda „legne“.
IVIČAK IZVAN SPORTA
Inženjer je strojarstva koji je 20 godina radio u Jugoturbini. Uz rad je studirao i bio aktivan sportaš, atletičar. Radio je na projektu i izgradnji Tvornice velikih turbina, danas General Electric, od projekta do rukovoditelja proizvodnje. Kao projektni inženjer šest godina je radio u Njemačkoj. Osnovao je tvrtku IPS Systemtechnik d.o.o. koja radi već 25 godina, najviše internacionalno, samostalno ili s nekoliko najboljih njemačkih firmi. Moto firme je „Machine Tool Technology“, naglasak na High Tech Technology.
Foto: Privatna arhiva
