Njegova sportska karijera bila je besprijekorna. Veslač je od 1979. godine. Već od drugog tjedna kako je došao u veslački sport svakodnevno je odlazio na trening. Kao reprezentativac bivše države trenira dva puta dnevno, ciljano 2-3 mjeseca neprekidno tri puta dnevno. Od nedavno je i trener u Školi veslanja Veslačkog kluba Korana.
- Dolaskom na fakultet u Zagreb 80-ih godina, meni osobno je veslanje bilo previše mekano. Treniralo se kad je tko htio i to mi nikako nije odgovaralo. Tražio sam nešto čvršće, zahtjevnije … – prisjeća se Abdulah-Abi Selimović.
Okrenuo se triatlonu. U to vrijeme je bilo 20-ak ljudi u cijeloj zemlji koji su se tim sportom bavili. Onda je sve otišlo u drugom smjeru jer je došla 1991. godina. No, opet ga je sport i kao dragovoljca Domovinskog rata predodredio i usmjerio tamo gdje je trebao biti. Kao pripadnik specijalnih postrojbi HV obučen je za samostalnog padobranca i ronioca. Kao član padobranskog tima Crne Vrane 1. Hrvatskog gardijskog zdruga natjecao se i bio član Hrvatske vojne padobranske reprezentacije. Nakon Domovinskog rata uz padobranstvo krenuo je s polumaratonima, maratonima, brdskim utrkama … Kao član Hrvatskog Eco Challenge tima sudjelovao je na najzahtjevnijim natjecanjima, od višednevne utrke 400 do 700 kilometara, navigacija, tracking, trčanje, plivanje, jahanje i slično … Danas sudjeluje u vojnim natjecanjima kako bi potvrdio svoju borbenu spremnost i naznačio važnost psihofizičke spreme mlađima koji dolaze. Ukratko bi to bio sportski CV našeg sugovornika u KAŠ-evom intervjuu tjedna.
ČASNIK HRVATSKE VOJSKE
Kako to da nisi završio u prosvjeti već kao časnik u Hrvatskoj vojsci?
- Od stare Grčke sport, ratovanje i borilačke vještine su u interakciji. Sportaši koji žive sport znaju da između treninga i discipline postoji jednakost, točnije uzročno posljedična veza. Kada je vani lijepo i sunčano rado ljudi kreću na aktivnosti, ali kada je nevera onda idu samo oni koji znaju tko su, kamo idu i što hoće. Disciplina i posvećenje jesu u osnovi svega. Postoje samo tri poziva; vojnik, svećenik i liječnik. Ostalo su zaposlenja. General je prije svega vojnik. Iako to u medijima nije zastupljeno na adekvatan način, uistinu moramo razmišljati o radnoj sposobnosti svakog pojedinca. Ne razumijem da djeca u osnovnoj školi nemaju svaki dan sat tjelesnog odgoja. Isto tako ne razumijem kako olako netko pokušava izbrisati termin psihofizička sposobnost i sprema. Ne postoji samo tjelesna spremnost. Što je s razvojem odlučnosti, obveze, stege! Mislim da sam ovime sve rekao. Dakle, moram biti iskren i kazati da je moj prvi odabir bio sport. Smjer je bio da se razvijam u području kineziologije. Događaji i ona tajna vrata koja sam već ranije spomenuo odlučili su drugačije.
Izabrao si Veslački klub Korana?
- U Karlovcu živim petnaestak godina, supruga je iz Karlovca i stanujemo blizu kluba s Dubovca. Točnije, stalno se u održavanju svoje psihofizičke spreme vrtim oko sjajnog grada, punog zelenila i različitih terena, kluba s Dubovca … Zar sam trebao izabrati nešto drugo? Ne zaboravite da sam ‘vero Puležan’ sa Stoje a Pula i Karlovac imaju dosta sličnosti. Posebno u okvirima povijesti, utjecaj austrougarskog carstva, vojni gradovi, gradovi vezani na vode … Ono po čemu smo posebno slični kada je sport u pitanju, veslanje, činjenica je da je teško u takvim gradovima stvarati seniorske natjecatelje. Nema u veslanju zarade, rijetki zaokruže stavku egzistencije a napori su nemjerljivi. Na to sam navikao i razumijem to.
… a novoosnovani veslački klub?
- Hm, hm … Veslač sam od 1979. godine. Jako važno je pitanje tradicije i značenja imena VK Korana za ovaj grad i rezultati koji su tijekom godina ostvareni. VK Korana osnovan je prije 87 godina, popis stanovništva nam sve govori a stručnjaka, veslačkih trenera na prste nabrojati. Rekao bih da nekad treba prije skočiti pa reći hop!
KARLOVAČKI ZET, OBITELJ I SPORT
Da li je odabir bio zbog sina koji je veslač Korane … ?
- Naravno da mi je drago što je moj Ruben krenuo na ovo veslačko putovanje u kojem sam mu i suputnik.
… ili možda zbog supruge zbog koje si postao karlovački zet?
- Supruga Milena, profesorica Kineziologije je naravno ključna figura u životu mene i našeg sina. Žena te formira ha,ha …. Ona nam obojici pruža maksimalnu potporu. Rubenu nije lako jer mama uvijek pita, koliko vas je bilo, što ste radili … Onda daje poticaj za trening i tome slično.
Milena je bila odlična karlovačka atletičarka?
- Da, ona je bivša državna prvakinja i hrvatska reprezentativka u disciplini 400 metara prepone, onda je tu sve rečeno. Treba znati da ta disciplina po angažmanu ima dosta sličnosti s veslanjem. Ljuta borba i stalna usmjerenost je preduvjet. Ne manje važno, mogla je ostvariti i izvrsne rezultate u gimnastici ali okrenulo je na atletiku. No tu priča ne staje jer sam je uvukao u triatlon i tu je onako, sa strane, uzimala pobjednička postolja. Na foru idem malo vidjeti kako stoji i pomete sve oko sebe. Forsiram je da se uključi opet u rad s mladima, vidjet ćemo …
Koliko je od sportaša majke i oca gena pokupio vaš sin?
- To je pitanje koje Milena i ja uvijek razmatramo. Teško je kad imaš sportsko iskustvo sa statusom prepoznatim, kada si napravio rezultat u bivšoj državi koja je imala značajno više stanovnika, onda genetski potencijal postoji. No, kako sam od 1991. uključen u vođenje i selekcije vojnika posebnih sposobnosti iskustveno potvrđujem da ono što se tek raspoznaje znači da podsvjesni moment ima ključnu ulogu. Iz razgovora s glavnim trenerom Korane Zlatkom Minjom Katušinom i trenerom Darijom Šabićem, a i na svojim iskustvima iz Pule, prepoznali smo mnoga imena koja su imala istaknute predispozicije. Sada imamo takve koji imaju predispozicije da budu uspješni veslači, ali ne znaju što imaju. U njihovim glavama podsvjesno postoje neka tajna vrata koja vode nekamo u nekom drugom smjeru. Jedino što preostaje je upornost i dosljednost.
ZLATNA KARLOVAČKA MEDALJA
Što si znao o karlovačkom veslanju dok si bio veslač Istre iz Pule?
- Naravno da sam znao za VK Koranu ali sam veslao samo jednu regatu u Karlovcu, bilo je to 1984. godine. Tada sam kao član posade reprezentativnog četverca bez kormilara pobijedili u trci koja nam je bila početak drugog dijela natjecateljske sezone. Bio je lijep dan, na zagrijavanju smo zajahali panj koji je bio ispod površine rijeke, izvukli se, uletjeli na start i udri veslima po vodi što može jače. Ono što me uvijek podsjeća je da je ta zlatna karlovačka medalja jedna od najvećih, dijametralno od svih koje sam osvajao.
Nadmetao si se s nekim veslačem iz VK Korane?
- Moram priznati da u periodu reprezentativne karijere Karlovac nikad nije izlazio na trku s četvercem bez kormilara pa eto nije bilo prilike za nadmetanje.
Zainteresiran si za veteransko veslanje?
- Točno, već dulje vrijeme želim ponovo u veteranski natjecateljski pogon. Moj četverac iz Pule je aktivan; štroker Saša Bajzec živi u Zagrebu, Neven Poropat i Valter Kliba su u Puli. Pokušavamo se sastati kad god to uspijemo. Bez laži kao da nismo izašli iz čamca. Nadamo se skorom izlasku na vodu. Tko zna možda se predstavimo publici na našoj tradicionalnoj karlovačkoj regati u srpnju mjesecu.
Zadovoljan si s radom u klubu s Dubovca?
- Ruben je odlučio da bi trenirao veslanje i počeo sam se vrtjeti oko kluba na Kupi. Čitao sam plakat i spontano počeo razgovarati s trenerom Katušinom. Rekao sam mu da mi je sin u klubu i da sam zainteresiran za veteransko veslanje te da kao veslač i profesor kineziologije mogu volonterski pomoći klubu. Posebno sam naznačio područje kondicijskih priprema i rad s mladima u Školi veslanje. Bilo je razgovora, tada još nisam znao neka strujanja, o ljudima od kojih sam očekivao uključivanje u veteransko veslanje. Dalje je sve priča koja evo teče u pravom, zdravom, pozitivnom smjeru.
STVARAMO ZDRAVE, USPRAVNE, ODLUČNE, RADNO SPOSOBNE LJUDE
Znači, kondicijski trener?
- Tu sam prije svega pomoći glavnom treneru u prepoznavanju i pripremi potencijalnih regatnih veslača za puni trenažni proces. To činim u suradnji s trenerima Dariom Šabićem i Perom Nejakom kroz punu koordinaciju s glavnim trenerom Zlatkom Katušinom. Gledajući kroz zadaće to je prije svega selekcija, razvoj psihofizičkih sposobnosti za veslački trening, tehnički dio pripreme kroz rad na žabici, trenažer ergometre, učenje i razvoj tehnike zaveslaja izravno u čamcima. Najupornije veslačice i veslače, treningom i voljom testiramo ciljano u određenim periodima i na osnovu parametara predlažemo glavnom treneru one koji stvarno žele i mogu pristupiti višoj razini treniranja.
Vole djeca veslanje?
- Mogu govoriti samo za vrijeme unazad više od godinu dana koliko sam u klubu. Uspjeli smo zadržati 40-tak klinaca kroz cijelu zimu i sada su na redu slatke muke idemo u formiranje ekipa. Svaki dan su upiti; ‘kad se ide na vodu’. Ono što kažemo roditeljima je da će djeca biti angažirana kroz trening ali i kroz stalnu interakciju sa spravom – čamci, suradnjom – veslanje ali i nošenje, pranje, brisanje čamaca, sklapanje i rasklapanje. Načelno uz stvaranje zdrave atmosfere i stvaranje natjecatelja, jako nam je važno da u klubu stvaramo zdrave, uspravne, odlučne, radno sposobne ljude.
Kako prepoznati talente?
- Mogu reći samo ovo, vidim odmah ali sam se kroz godine promijenio; ranije bi to odmah izrekao a sada zapišem na papir i stavim u kovertu koju zapečatim pa onda otvaram povremeno da vidim koliko je razlike, jesam li pogodio. Uvijek ima ono što vidim da bi moglo, ali i pokazatelj da li će to biti svjesno i ostvareno. Ne sjećam se kad je bilo pogreške.
Što nedostaje Veslačkom klubu Korana?
- Bilo bi sjajno kad bih rekao da je ključni nedostatak novac! Mislim da se ključni neodstatak ogledava u slijedećem:
STRUKA; Potvrđena i čvrsta stavka – dodana vrijednost ali je treba rasteretiti od pritiska dnevnih zahtjeva, potpore. Treneri mogu sudjelovati u raspravi o svrsi trenažnih procesa i rezultatima; od njih se mogu tražiti i ciljevi ali se ne smije dopustiti da ih se prisiljava na rasprave sa laicima i osobama upitnih interesa ili neostvarenih ambicija;
PREPOZNATLJIVOST; Institucija takve povijesti i trajanja mora imati čvršću i jasniju poziciju u strukturi razvoja temeljno grada Karlovca i Karlovačke županije;
STRATEGIJA; Jasna postavka da li je VK Korana koja ima dosege razvoja mlađih kategorija, ili je svrha stvoriti finaliste natjecanja seniorske razine. - SUSTAV ODLUČIVANJA O FUNKCIONIRANJU I DJELOVANJU; Mora postojati usmjerenje na SAD i kako dalje. Upravljački dio mora biti više usmjeren na funkcije, ne gubiti energiju u obrani i utrkivanju s upitnim interesima iz vana. VK Korani treba jasan interes i smjer sa menadžmentom punim energije. Lijepo je imati ljude koji vole klub i vole doći u njega ali probitačnost i djelovanje u skladu s aktualnim procesima je presudna. Tu onda neizravno govorimo o novcu, ali izravno o osobi ili osobama koje znaju stvoriti sredstva, a tu je naravno interes koji mora biti razvidan.
I za kraj, koliko poznaješ karlovački sport?
- Struka se ne poštuje, pokazatelji demografskog statusa se ne uzimaju ozbiljno, ne postoji strategija. Na primjer, naš kolega Iztok Čop slovenski veslački reprezentativac i olimpijac pojasnio je kako se na lokalnoj razini provode testiranja djece i onda ih uz suradnju sa roditeljima usmjeravaju u sportove gdje će moći ostvariti pune potencijale. Kada si mali onda si i bliži. Neke situacije bi se mogle sprovesti i na lokalnoj razini Karlovca. Strategija na državnoj razini je nejasna. U Karlovcu evidentno ima situacija u kojima se strukovni razvoj sporta, a to znači i budućnosti i zdravlja, podređuje čudnim osobnim interesima. Svi su stručnjaci, treneri. Hrvatska ima izbornika reprezentacija koliko i stanovnika. Potrebna je čvrsta odluka i pravilan omjer kvalitete i kvantitete. Za uspjeh se mora napraviti iskorak i izaći iz zone komfora – kaže Abdulah Selimović.
