KOŠARKA PRENESENO

SULUDO I SIMPATIČNO: Ovo treba vidjeti da biste vjerovali: Nagrada najboljem dodijeljena u štali!?

Od mogućih 100 prvih mjesta Jokić ih je osvojio 65, čak 39 više od drugoplasiranog Embiida. A Nikola je to, u očima glasača, zavrijedio ne samo svojim brojkama (27 koševa i 13,8 skokova i osam asistencija) nego i igračkom inteligencijom.

Nikad se dosad nije dogodilo da je trofej najboljem igraču NBA lige (MVP) dodijeljen u jednoj štali. I to se nije zbilo na nekom raskošnom američkom ranču nego u konjskoj štali u srpskom Somboru. No ovu situaciju kao da objašnjava i ona starogradska Zvonka Bogdana “U tem Somboru, svega na volju, svega ima to istina…”.

MVP KOJI OBOŽAVA KONJE

Budući da je MVP požurio kući u Srbiju, za Nikolom Jokićem su potajno došli predstavnici njegova kluba da bi mu uručili taj prestižni trofej koji je, kao tek peti centar, osvojio drugu godinu zaredom. A među visokim igračima to je dosad pošlo za rukom samo Russellu, Chamberlainu, Abdul-Jabbaru i M. Maloneu.

Da bi iznenađenje bilo veće, uručenje trofeja nije se dogodilo u gradskoj vijećnici, u zgradi lokalnoj kazališta ili slično, nego u dvorištu štale, uz lokalne tamburaše. I to nakon Nikolina kasačkog treninga. A Jokić je veliki ljubitelj konja pa je u to ime i kupio farmu na kojoj, izvan sezone, provodi najviše vremena. Uostalom, umjesto da se zaputi na Havaje ili možda kakvo egzotično krstarenje, on je pohitao svojim konjima. A kako je objavljeno da je upravo on MVP već kada je Jokić bio u Srbiji, šef košarkaških operacija Connelly, trener Malone i još nekolicina klupskih zaposlenika krenuli su put Sombora. Ondje se našao i Josh Kroenke, predsjednik kluba i sin vlasnika koji je nosio kratku majicu sa slikom mladog, tada prilično bucmastog Jokića.

Taj negdašnji debeljuco pobijedio je u utrci za najboljeg igrača osnovnog dijela NBA sezone na impresivan način. Od mogućih 100 prvih mjesta Jokić ih je osvojio 65, čak 39 više od drugoplasiranog Embiida. A Nikola je to, u očima glasača, zavrijedio ne samo svojim brojkama (27 koševa i 13,8 skokova i osam asistencija) nego i igračkom inteligencijom. Zapravo, baš kao i Luka Dončić, Jokić je primjer potvrde da NBA industrija i izvan Amerike više ne traga isključivo za atletima koji mogu parirati američkim “letačima” već da se, bez obzira na fizičke predispozicije, traži i igračka pamet. A još do prije 15-ak godina igrači s takvim karakteristikama prolazili su NBA skautima ispod radara. Sve to je dokaz da je i NBA liga evoluirala od vremena velikog nepovjerenja prema Europljanima o čemu bi, da je živ, najbolje svjedočio Dražen Petrović, kojega je njegov trener Adelman u Portlandu uvodio u igru tek kada ne bi imao drugih rješenja. I zato je ova primopredaja trofeja u štali konačan dokaz da Amerika priznaje da košarkaška izvrsnost nije njezino ekskluzivno pravo, u što su se mogli uvjeriti još 2002. kada im valjda najteži udarac u povijesti njihove reprezentacije zadao upravo današnji srpski izbornik Svetislav Pešić. Naime, on je tada, usred Indianapolisa, zajedničku reprezentaciju Srbije i Crne Gore odveo do naslova svjetskih prvaka.

Ono čemu se Pešić nada jest da će za ovoljetni Eurobasket Jokića imati na raspolaganju. I da mu neće prepreka biti to što će ovaj NBA superstar ovog ljeta potpisati novi petogodišnji ugovor, produljen i prije isteka starog, vrijedan 241 milijun USD. A to će biti i najveći ugovor u povijesti NBA lige te će ga Jokić potpisati zahvaljujući svojoj klasi, ali i dobrom tajmingu kada je u pitanju porast “salary capa” odnosno ograničenja koliko klub smije potrošiti na igrače. Ovaj će 27-godišnjak samo za prvu sezonu tog novog ugovora (2023-24) dobiti 42,6 milijuna USD što je više od trećine “salary capa” koji će tada iznositi 121,5 milijuna dolara.

VOLIO JE ČISTITI ŠTALU

Inače, Jokić je u povijest ušao već lani kada je MVP nagradu zavrijedio kao najniži izbor na draftu u povijesti (41.) što je briljantna reklama i za njegova menadžera Miška Ražnatovića i njegov klupski projekt Megu. I zato se, svi zajedno, ne trebamo odveć čuditi kada hrvatski roditelji sudbinu svoje djece stavljaju u ruke ovom srpskom menadžeru uvjereni da bi i za njihovo potomstvo mogao imati propulzivan igrački i financijski plan. No ne zaboravite, Jokić je “jednorog”, unikatan igrač kakav se rađa jednom u 50 godina, a kao dijete nije ni volio košarku i više je uživao čistiti štalu nego trčati za košarkaškom loptom. A danas s njom u rukama čini čarolije.

Izvor: www.vecernji.hr VL/Dražen Brajdić