Baš ovih dana pomalo zavidim vaterpolistima. Ne ovima u bazenu zato jer im je baš fino toplo dok plivaju, nego onima u vodstvu saveza. Znate već da je Hrvatski vaterpolski savez gotovo pa preko noći dobio organizaciju europskoga prvenstva.
Izrael je zbog rata tamo dolje, logično, morao odustati, pa se hitno tražila zamjenska lokacija. Da bi to hrvatski vaterpolski dužnosnici odradili prema Europskim vodenim sportovima (European Aquatics), morali su pitati Vladu RH smiju li oni to i imaju li potporu. Pri tome ne mislim na onu opće prisutnu hrvatsku potporu u obliku tapšanja po ramenu, od koje me i samoga sve više bole leđa, nego konkretnu lovu. Zato i jesam zavidan, jer su odmah lovu, ne malu, od Vlade RH i dobili.
Dakle, netko je, odmah, prepoznao značaj promocije Hrvatske u tom segmentu. U segmentu sporta. Na stranu sada činjenica da su nam oba, od dvojice državnih tajnika u ministarstvu sporta, koje daje ključnu ocjenu, vezani uz vaterpolo, važno je da je Vlada, da je premijer rekao – idite u to! S ponekim od tih ljudi i Sportska televizija pokušava godinama pregovarati da se unaprijedi hrvatski sport, cijeli sport, kroz povećanje vidljivosti na ekranu koji je potpuno besplatan u baš svakom domu ove Lijepe naše. Dobro, ne u svakom, nego u, kako kažu stručnjaci, u 98% Hrvatske. I godinama to ne uspijevamo, iako smo digli na ekran ove godine 5 najpotentnijih hrvatskih loptačkih liga, iako već godinama pratimo i sportove koje nigdje drugdje nećete vidjeti u državnim ili lokalnim eterima, iako smo u 13 godina emitiranja zabilježili čak 123 sporta i sportske grane u Hrvatskoj, iako smo ugostili preko 3000 sportaša ili sportskih dužnosnika pred kamerom, iako smo 24 sata svakoga dana u godini u eteru, trudeći se pomoći i promovirati cjelokupni domaći sport. Iako smo se sami izborili, makar bi to trebala biti zadaća nekoga drugoga, za potvrdu da je sve to vezano za hrvatski sport dio javne vrijednosti Sportske televizije. Navodno ta potvrda, odnosno te potvrde, jer ih ima iz različitih ureda, uopće nisu došle tamo gdje su trebale…. Jednostavno, očito, nismo probili taj zid koji vaterpolisti tako lako preskaču i osiguravaju svoju pojavnost i prisutnost u hrvatskoj javnosti. Da, zato im doista pomalo zavidim.
S druge strane već sad počinjem navijati za Valenta Sinkovića, koji se kandidirao za člana Komisije sportaša Međunarodnog olimpijskog odbora. Tijekom Igara u Parizu, idućega ljeta, svi će sportaši koji su smješteni u olimpijskom selu glasati za svoje favorite i na osnovu samo tih glasova izabrat će se Komisija sportaša, važan dio MOO-a. Bilo bi lijepo kad bi i Valent bio dio te skupine. Kako od nove godine Sportska televizija kreće u predstavljanje sudionika OI u Parizu, već vidim dva pitanja za braću Sinković. Prvo – je li vam baš trebalo da zamijenite skul s rimen veslima, time ste moguće oštetili braću Lončarić i drugo – znači li ova kandidatura i kraj olimpijskih ambicija, pa čak i kraj veslanja? Nadam se da ne, jer vidim da je Martin u svojem stilu ovih dana postavio novi svjetski rekord na veslačkom simulatoru, što samo znači da su burazi i u olimpijsku sezonu krenuli na najjače, kako smo i naviknuli.
Eh da, prosinac je i sve više nas pitate hoće li biti pikada? Ne znam, jer su vlasnici prava odlučili da je njihov proizvod značajno skuplji nego što je bio prošlih godina. Ponavljam, mi se prvenstveno borimo za financije kojima ćemo osigurati prisutnost domaćeg sporta na domaćem ekranu. A ne daju nam …
Izvor: www.sptv.hr peJURAtivno