Ne znam jeste li pročitali da je u najavljenom proračunu državnog novca za iduću godinu najbolje prošlo Ministarstvo turizma i sporta. To je, samim time, najbolji odgovor na pitanje je li baš trebalo sport gurati u isto ministarstvo s turizmom – piše Jura Ozmec, glavni urednik SPTV.
Naime, da je ostao nezavisni ured za sport, nisam baš uvjeren da bi izbjegao smanjenje najavljenih sredstava. Ovako nitko pametan neće ugroziti hrvatski turizam i u proračunu se dosta skidalo drugima, ali ne i turizmu. Ni sportu, samim tim. Jasno, sport većinu sredstava dobiva zapravo od igara na sreću, tako da proračunski novac nema izravne veze, no svejedno ne treba zanemariti ovakav rasplet, jer u konačnici i taj se novac od igara na sreću provlači kroz državne blagajne.
Zašto je to tako važno? Sljedeće su godine olimpijske igre u Tokiju. Dok najmanje polovica vas koji ovo čitate vrtite glavom u teškoj nevjerici, sve više znakova iz Japana ukazuje na to da će igara svakako biti. Ono što bi moglo brinuti, primjerice HOO, jest mogućnost da svi sportaši i prateće osoblje moraju doći u Japan recimo najkasnije 10, pa čak i 14 dana prije početka igara ili dana nastupa, što povisuje troškove, ali vjerojatno ne rapidno. Naime, svaki pametni trener i većina sportaša znaju da je pomak vremenske zone pokatkad najveći neprijatelj nastupu, pa se zato odlazak u Japan ionako planirao dovoljno rano da se tijelo privikne na novu satnicu. Kažu iskusniji da treba otići onoliko dana ranije kolika je razlika u satima od Hrvatske, pa je takva projekcija bila gotova i u pripremi tokijskih igara. Nije baš 10 ili 14 dana, ali ionako Japanci još ništa nisu službeno poslali širom svijeta, pa je sve još otvoreno.
Mali je upitnik vezan za plan koji su naši, ali i svjetski olimpijci imali do sada, gdje provesti te dodatne dane privikavanja na vremensku razliku. Za neke je to trebao biti gradić Tokamači, gdje gradonačelniku na mobitelu svira hrvatska himna kad ga nazovete i gdje je zagrebački dečko Sven Bjelan našao svoju životnu družicu spremajući se ugostiti hrvatske sportaše ove godine, govoreći perfektno japanski, a sad će pričekati još godinu dana. Odnosno, vrlo brzo će biti jasno hoće li Japanci uopće pustiti ne samo hrvatske nego sve svjetske sportaše da se do početka Igara pripremaju širom Japana, ili će inzistirati da svi budu u Tokiju. Uz današnje sve brže i sve jeftinije testove na korona virus, a prvenstveno uz najavu pronalaska vakcine, vjerojatno Tokio i olimpijsko selo neće biti obavezna adresa već tjednima prije Igara.
NOVI PREZIDENTE
Sukladno tim spomenutim planiranjima za iduću godinu, pa i dalje, u Hajduk je sjeo novi predsjednik. Način na koji priča, kako postavlja stvari na svoje mjesto i kako vidi svaki segment rada ovog hrvatskog sportskog velikana je zanimljiv. Vidi se na novi prezidente nije pao s Marsa i da je već iza sebe imao sportskih iskustava. To još uvijek ne znači da će g. Jakobušić baš u svakoj svojoj želji i uspjeti, no početak mu je stvarno upečatljiv. Netko od kolega novinara je i napisao da je Hajduk napokon dobio predsjednika kakvog zaslužuje. Ako je suditi po njegovom predsjednikovanju vaterpolistima Juga u Dubrovniku, Hajduk će uskoro opet biti onaj veliki, pravi klub. Dobro, nije baš ugodno postati predsjednik i odmah „dobiti po nosu“ u Puli, ali sve kazano ima neku težinu. Posebno me veseli da je dubrovački gospar najavio i korektan odnos prema HNS-u i reprezentaciji. Pa makar i to bilo po onoj dubrovačkoj „sa svakim lijepo, ni sa kim iskreno…“, opet zvuči puno bolje nego što je to zvučalo u dosadašnjim godinama.
O navijačima neću trošiti riječi, oni će ionako sve reći sami.